Pomoću nekoliko naših pitanja, u prvom je dijelu Rick predstavio svoju priču. Tekst koji slijedi otkriva njegova iskustva.

Reggae.hr: Recite nam da li postane za vas ponekad stresno informirati javnost o ljekovitom potencijalu konoplje?
Rick Simpson: Posao koji radim – posao posvećen educiranju javnosti o ljekovitom potencijalu ulja koja se mogu načiniti od biljke indijske konoplje – ponekad može postati više frustrirajući nego išta drugo u što sam se ikada upuštao! Upravo izvršavam misiju i želim da cijeli svijet zna što ovo prirodno ulje može učiniti po pitanju naših zdravstvenih problema. Educiranjem javnosti se bavim sada i više od jednog desetljeća i prošao sam stotine intervjua i predavanja o ovoj temi. Isto tako sam izazvao vlade i zdravstveni sustav da mi dokažu da sam u krivu! Ako farmaceutska industrija posjeduje nešto bolje za bilo koje zdravstveno stanje, pokažite mi to! Pokažite mi vaše „čudesne“ lijekove! S obzirom da mi nitko nije prišao i direktno samnom raspravio o mojim izjavama, mogu samo pretpostaviti da oni ne postoje! Ako želite dokaz o tome koliko ovo ulje može biti učinkovito, zašto onda jednostavno ne tretiramo malu grupu pacijenata koji boluju od raka – npr. neka se šest pacijenata podvrgne liječenju u okvirima zdravstvenog sustava i meni dajte šest pacijenata da ih tretiram uljem. Saznajmo jednom zauvijek tko ovdje govori istinu. Ali naše vlade i zdravstveni sustavi koje kontroliraju ne žele uopće ići u tome pravcu, oni samo zanemaruju istinu, kao da ona ništa ne znači. No, na kraju će svi oni morati snositi posljedice za zločine koje su počinili. Kada javnost sazna istinu o tome što joj se čini, neće više biti nigdje mjesta ovim zločincima za skrivanje. Ono što su vlade činile u prošlosti u pogledu medicinske upotrebe ove biljke i ono što su nastavile činiti sve do naše današnjice, gotovo se ne uklapa u opis te je to razlog zašto je mnogima teško shvatiti zašto bi se naši pouzdani političari uopće ponašali na taj način. Ipak, činjenice govore za sebe i dokaz su da većina onih što nas predstavljaju nije ništa više nego kriminalcima prvog reda, čija je jedina briga kako zadovoljiti mega bogate, koji zapravo vode cijelu predstavu. Kada sam otkrio istinske ljekovite sposobnosti ove biljke, obratio sam se vladinim dužnosnicima u Kanadi, jer su oduvijek pričali kako traže lijek za rak i mnoga druga teška stanja. Dodatno, uvijek nam je bilo rečeno da je zdravstveni sustav zainteresiran u pronalaženje efektivnih lijekova koji bi mogli spriječiti pojavljivanje mnogih bolesti. Kako su ova ulja mogla učiniti sve to i još i više od toga, kontaktirao sam svakakve različite političke stranke kako bih ih uputio u to što sam otkrio. Ove informacije obznanio sam i medijima i Kanadskom društvu za borbu protiv raka, čak smo se obratili i Ujedinjenim narodima, ali nitko nije poduzeo ništa.Tada sam počeo vidjeti svijet onakvim kakavim on jest te kako tih nekolko mega bogatih obitelji sve kontrolira. Ti bogati psihopati oduvijek upravljaju našim životima, a jednostavna je istina da zbog njihovih financijskih briga ti pojedinci pokušavaju iskorijeniti uzgajanje i upotrebu ove biljke već jako dugo vremena. Konačno su u tome i uspjeli ranih 1900-ih, uz malu pomoć onih koje su potkupili u političkim i drugim krugovima. U upotrebu je ušao i termin marihuana, meksički žargon za riječ kanabis, kako bi još više ocrnili tu biljku. Rekli su nam da je to najopasnija i najsmrtonosnija droga na zemlji te kako ju se upravo zbog toga i mora staviti van zakona! No pravi razlog zašto je upotreba kanabisa bila ograničena na prvom mjestu, temelji se na činjenici kako je ta biljka predstavljala veliku prijetnju farmaceutskoj industriji, naftnim kompanijama,pamučnoj industriji i drugim velikim i moćnim financijskim koncernima. Zbog sposobnosti kanabisa da se natječe protiv različitih industrijskih magnata koji ujedno čine velike profite bogatoj eliti, željeli su ga ukloniti! Na kraju su i uspjeli u tome... Velikim svotama novaca potplate se vlade, koje zauzvrat donose apsurdne zakone protiv upotrebe ove biljke i uz to kontroliraju pravni i zdravstveni sustav. Uzevši u obzir metode koje su korištene u ovoj obmani, je li uopće čudno što im je bilo lako prevariti nas sve, uklopivši nas u svoje ludilo? Ovo se dogodilo u Kanadi 1923. godine – dakle prije 91 godinu, kada je vlada stavila medicinsku upotrebu kanabisa van zakona. Izuzeli su najljekovitiju biljku na zemlji iz medicine. Zabranili su njezinu upotrebu onima kojima su bili potrebni ljekoviti potencijali kanabisa. Tko ima to pravo? Ovu su biljku upotrebljavali najveći iscjelitelji u povijesti i ona se koristila u medicinske svrhe tisućama godina prije Krista. Pa tko je dao ovim klaunovima pravo da ograniče njezinu upotrebu? Mislite li da im je možda bog dao pravo da učine ovakvu parodiju, kada je upravo on taj koji nam je dao ovu biljku na korištenje? Čisto sumnjam.Ovdje bih dodao kako je religija još jedan oblik kontrolete da je i ona igrala strašnu ulogu u zataškavanju istine o ovoj biljci.

Reggae.hr: Možete li nam reći nešto više o nepravdi koju ste iskusili za vrijeme sudskih procesa?
Rick Simpson: Provjerio sam Charter challenge prije nego što je slučaj bio iznesen pred sud. U Kanadi imamo Kanadsku povelju o pravima i slobodama u kojoj stoji da mi, kao Kanađani, imamo pravo na život. Pa ako imam pravo na život, kao što to povelja tvrdi, tada ti ljudi koji su me progonili unutar pravne struke nisu imali nikakvog prava reći da ne mogu koristiti ulje kao lijek! Prošao sam kroz Charter challenge, i čak je moj odvjetnik rekao sucu da se ne radi o šali te da doista imam sve potrebne dokaze koji bi poduprli moje stajalište. Iako je sve što sam tvrdio o ulju bila istina, činilo se kao da me ne shvaćaju ozbiljno. Sudac je rekao da su svih 48 pismenih izjava od ljudi koje sam izliječio anegdotske i da nemaju nikakav značaj. Također je rekao kako moj slučaj ne predstavlja stanje opasno po život. Pa izliječio sam rak i imao sam patološke nalaze kao dokaz u sudnici! I ovaj sudac mi govori kako rak nije stanje opasno po život! Isto se dogodilo s drugim stanjem koje sam imao – kada sam doživio ozlijedu, udario sam tako snažno glavom te sam kao posljedicu dobio PCS (post-concussion syndrome). Većina ljudi ne može živjeti s time što ja imam – počine samoubojstvo, jer ne mogu živjeti sa svom tom bukom unutar njihovih glava. Buka ih izluđuje! I ja bih vjerojatno završio mrtav, ali ulje je učinilo moj živiot takvim da sada mogu funkcionirati i sa PCS-om –ulje održava moj život u ravnoteži. Kada sam otišao doktorima tražio sam ih da mi propišu marihuanu na recept, kako bih mogao koristiti ovaj lijek legalno. No jedini odgovor koji sam dobio bio jest da se medicinska upotreba ove biljke još uvijek istražuje. Koliko ju dugo moramo istraživati? Ovo je čovjeku najstariji poznati i najsigurniji lijek, a opet, doktori su mi govorili kako je ova biljka još uvijek u procesu istraživanja? Moramo se zapitati tko laže ovdje i iz kojih razloga! Bilo bi drugačije kada bi kanabis predstavljao opasnost za javnost. Kada bi bio adiktivan, smrtonosan ili štetan na bilo koji način, tada u redu, podržite te zakone! Ali kanabis ne predstavlja nikakvu prijetnju za ičije zdravlje, pa zašto ovi zakoni postoje? Prije nekoliko desetljeća nije bilo zakona protiv pušenja kanabisa ili njegove upotrebe na bilo koji način. Nikoga nije bilo briga i nikada nije bilo problema! Iz toga svega jasno mi je da su sve to učinili vrlo moćni ljudi, kako bi im uspjeli njihovi planovi, i to što su učinili imalo je determinirajuć efekt na našu zemlju i na sva živa bića od tog doba! Stvorili su taj mit - koristili su propagandne filmove kao što je „Reefer Madness“ 1930-ih - kako bi zastrašili roditelje da će, ako njihovo dijete popuši jedan joint, to voditi prema njegovoj propasti. Naravno, svi znamo da je to smiješno, kanabis nije nikada učinio štetu nekome. Ali zašto još uvijek živimo s tom pretpostavkom kako kanabis predstavlja opasnost na neki način, kada za to nema dokaza?

Reggae.hr: Možete li opisati kako ste počeli koristiti kanabis u medicinske svrhe?
Rick Simpson: Pušio sam kanabis prije, ali nisam gledao na njega kao na lijek, sve do perioda unazad godinu dana nakon što sam bio ozlijeđen. Kada sam pušio nešto marihuane zbog zdravstvenih problema, shvatio sam da mi čini više toga dobrog nego lijekovi koje sam dobivao od doktora. Odmah sam se obratio zdravstvenom sustavu, govoreći im kako želim recept. U Kanadi imamo Marihuana Access Program, no moje stanje nije bilo prepoznato pod tim programom – “Nije dobro za tretiranje PCS.” bila je isprika koju su mi dali. Stavljali su me na jedan lijek za drugim, a ja sam uzimao sve te tablete... Stanje mi se nastavilo pogoršavati do točke kada sam imao poteškoća sjetiti se vlastitog imena. Bilo je sve gore i gore, a sve supstance koje su mi davali, samo su bile dodatak svim mojim problemima i sve su bile adiktivne prirode. Sjećam se da su me jednom držali na 60 ml Paxila svaki dan. Ne započinje se sa 60 ml; postepeno se penje od 10 – 20 ml prema većoj dozi, jer zbog teške naravi ovog lijeka potrebno je neko vrijeme kako bi se organizam naviknuo na njega. Bio sam na Paxilima tri mjeseca kada me doktor pitao kako mi ide terapija s tim lijekom. Odgovorio sam kako su efekti Paxila užasni te mi je jednostavno rekao da prestanem s konzumacijom tog lijeka, iako je sigurno do tada već znao da ću postati ovisan o njemu. Tek sam za tri tjedna bio naručen na pregled, a u međuvremenu, nisam imao ništa što bi zamijenilo taj lijek osim kanabisa, i bio sam sretan što sam ga mogao zamijeniti njime. Kada sam se skinuo s Paxila, nisam shvaćao što se događa... Čak i samo pušenje kanabisa činilo je povlačenje simptoma ovisnosti mnogo jednostavnijim i lakšim za podnositi. Godine 1999. ponovno sam posjetio svog doktora. Postajao sam sve očajniji. Do tada sam shvatio da pušenje kanabisa utječe na moj san – više sam se naspavao kada bih popušio nešto marihuane nego bilo što što su mi oni dali. Ali još uvijek se nisam mogao dovoljno odmoriti od buke koju sam osjećao u svojoj glavi. S obzirom da zbog mog zdravstvenog stanja nisam mogao pravilno spavati,  „onesvijestio“ bih se na sat, sat i pol, ali bi me buka ponovno probudila. Jednostavno se nisam mogao dovoljno naspavati. Tom sam prilikom pitao doktora što bi se dogodilo kada bih napravio nešto kanabisovog ulja i oralno ga unio umjesto pušenja te biljke. Doktor je napravio čudan izraz lica i sve što je rekao bilo je kako bi to bio puno ljekovitiji način upotrebe. Tako sam napravio ulje koristeći svoju vlastitu metodu, ali sramim se priznati kako ga nisam odmah tada počeo koristiti. Moram priznati kako sam se pomalo bojao tog ulja, no to je bilo zato što nisam znao što sam točno napravio. Osim što je ulje imalo sedirajuć učinak, nisam uopće znao koje bi druge učinke ono moglo imati. Znao sam da se radi o koncentratu, no da li me taj koncentrat mogao ubiti ili mi nanijeti neku štetu? Jednostavno nisam znao. Godine 2001. bio sam pozvan kod doktora, koji me obavijestio kako se više ništa ne može učiniti po pitanju mog zdravstvenog boljitka. Probali su sve što su mogli i ništa nije upalilo te sam ostao sam u ovoj borbi. Ponovno sam tražio recept za kanabis, ali mi ga doktor niti ovoga puta nije htio dati. Siguran sam da je on dobro znao kako je upravo kanabis jedina stvar koja mi je pomogla, ali i kako je ujedno znao da ako me uhvate u korištenju kanabisa, da će me etiketirati kao kriminalca, iako sam tražio njegovo korištenje u medicinske svrhe. I tako, ne imajući više ništa za pokušati, otišao sam doma i odlučio krenuti s konzumacijom ulja.

Reggae.hr: Možete li nam ispričati više o tome što je ulje učinilo za vas?
Rick Simpson: Mjesec dana konzumiranja jedne doze ulja navečer od četvrtine ml/g ulja uzrokovalo je radikalnu promjenu vezanu uz moje stanje. Umjesto “padanja u nesvjest”  na jedan sat, mogao sam konačno spavati 8 – 9 sati, povukao mi se artritis, moj misaoni proces se razbistrio od uzimanja kemikalija zdravstvenog sustava i krvni tlak mi se spustio na normalnu razinu. Ulje je radilo toliko toga za moje zdravstvene tegobe da je to bilo gotovo nevjerojatno. No, jedna od stvari koju mi je ulje radilo jako me zabrinula, jer se moj apetit za hranom uvelike smanjio. To me uistinu preplašilo, jer sam počeo gubiti dosta na težini. No kada sam se spustio na težinu od 70 – 73 kg odjednom sam prestao gubiti kile. Činilo se kao da je ulje znalo koliko bih trebao težiti, jer za čovjeka moje visine to i jest idealna kilaža, koja je i dan danas ista. To otkriće me oduševilo. Iako sam se odlično osjećao, nastavio sam uzimati ulje kako bih svoje zdravstvene tegobe držao pod kontrolom.No, otprilike godinu dana kasnije –kasne 2002., bilo je vrijeme da se pozabavim s tri lezije koje sam imao godinama i koje se nikako nisu htjele povući. Oduvijek sam sumnjao da se radi o raku kože te sam posjetio doktora kako bih vidio što će mi on reći. Doktor je sumnjao u isto te je prvo zakazao uklanjanje jedne lezije koja se nalazila blizu mog oka, a kasnije je planirao učiniti to i s druge dvije. Tjedan dana poslijepregledavao sam operirano područje, kada sam se odjednom sjetio izvješća koje sam čuo prije gotovo 30 godina na našoj lokalnoj radio stanici CKDH u Amherstu - tvrdeći da je otkriveno kako THC, aktivni sastojak marihuane ubija stanice raka, spiker u eteru jako se smijao. Iz nekog razlogao sjetio sam se što je govorio.

Ulje koje sam tada konzumirao imalo je velik postotak THC-a, pa sam odlučio nanijeti to ulje na druge dvije lezije i pokriti ih zavojima. To je tako stajalo četiri dana, i kada sam uklonio zavoje, lezije su u potpunosti zacijelile – bio je to velik šok za mene. Potom sam rekao prijateljima što sam učinio, ali nitko nije vjerovao da je ulje kanabisa izliječilo moj rak.Kroz sedam tjedana lezija koju sam operirao ponovno se vratila i za nekoliko dana postalo mi je jasno da se rak vratio. Stavio sam ulje i zavoj i četiri dana kasnije i ova je lezija u potpunosti bila izliječena. Niti jedna se nije ponovno pojavila sve do današnjeg dana.

Zatim sam otišao kod doktora po patološki nalaz, u kojem je pisalo da se radi o karcinomu bazalnih stanica što su kirurški odstranili. Imao sam dokaz da sam bolovao od raka, pa sam pitao recepcionarku bih li se mogao vratiti navečer i porazgovarati s doktorom o nečemu na čemu sam radio. Ona je upitala o čemu se radi, na što sam joj odgovorio da se rak, koji su mi kirurški odstranili, vratio te da sam koristio ulje kanabisa kako bih ga izliječio (zajedno s druge dvije lezije). Recepcionarka se odjednom naljutila; glasno je govorila kako doktor neće diskutirati o tome i kako mi neće propisati to na recept. Njezino ponašanje prema mojoj molbi me šokiralo i tog sam dana putem kući razmišljao: da se nalazim na doktorovom mjestu i da mi jedan pacijent govori kako je izliječio svoj rak prirodnom supstancom, sigurno bih htio čuti sve o tome. Nešto mi se nije činilo u redu u svezi svega ovoga, i u nadolazećim mjesecima shvatio sam kako su naši zdravstveni sustavi tek nešto više od puke prevare.

Reggae.hr: Kako ste započeli liječiti druge ljude kanabisovim uljem?
Rick Simpson: Moja je majka imala jednu vrstu psorijaze na nozi te sam i njoj odlučio dati malo ulja da ga nanese na bolesno područje. U veoma kratkom roku ona je bila izliječena. Prijatelji su mi počeli dolaziti u vezi raznoraznih stanja kože i rezultati su bili zapanjujući. Čak su uklanjani ožiljci koje su ljudi imali godinama i činilo se da oni koji su miješali ulje s kremama za kožu izgledaju puno mlađe. Potom sam 2004. počeo davati ulje pacijentima s ozbiljnim unutarnjim stanjima poput raka – ovo jednostavno ulje liječilo je ili kontroliralo svako zdravstveno stanje izvan normale s kojime je došlo u kontakt. Ovo ulje dokazalo je kako ima pozitivan efekt na svakakva različita stanja s kojima sam se susreo tokom godina tako da ne postoji zdravstveno stanje za koje znam a da se ono ne može poboljšati konzumiranjem ulja. Očni problemi, teške opekline, kronična bol, SIDA, MS, rak, itd. – možemo nastaviti s nabrajanjem do beskonačnosti i sumnjam da ćete pronaći išta što bi liječilo efektivnije ova stanja.

Reggae.hr: U svojoj knjizi „Phoenix Tears: The Rick Simpson Story” prilično detaljno opisujete koliko stresa vam je nanijela policija i državni sustav općenito. Mislim da ste doista puno prošli sa njima! Istaknula bih kako je i u Hrvatskoj slična situacija – isto sam čula za ili svjedočila brojnim nepravilnostima. Tijekom sudskog procesa prekršena su neka vaša osobna prava – kao npr. to da vam nije bilo dozvoljeno pozvati vaše pacijente kao svjedoke kako bi potvrdili vašu priču. Možete li nam reći nešto više o tome?
Rick Simpson: Godine 2005. sam posadio 1620 biljaka u svom dvorištu i čak sam tu informaciju podijelio s RCMP-om (Royal Canadian Mounted Police) mjesecima prije obavljene racije na mom posjedu. Obavijestio sam ih o tome da uzgajam kanabis iz medicinskih razloga, ali tri mjeseca poslije policija je napravila raciju – oduzeli su mi biljke od kojih sam namjeravao napraviti ulje. Optužili su me za uzgajanje, preprodaju i posjedovanje, iako sam ulje davao pacijentima besplatno. Prema definiciji, preprodaja jest razmjena dobara za novčani dobitak, kojeg ja nisam imao. Pa kako su me onda mogli optužiti za preprodaju? Što se tiče optužbi za posjedovanje i uzgoj, kako sam mogao pripremiti ovaj lijek, a da nisam uzgajao i posjedovao biljke potrebne za njegovu proizvodnju? Sve ove optužbe nisu bile ništa više doli samo pravne besmislice i kada sam se našao pred pravnim sistemom, rekao sam im da ovom predmetu nije bilo mjesto u sudnici. No, oni su nastavili, kao da ono što sam tvrdio nije značilo ništa. Moj slučaj iznesen je na Vrhovnom sudu (Nova Scotia, Kanada) te sam odlučio svoju sudbinu prepustiti porotnicima. Već sam dostavio video dokaze medijima, pravnom sistemu i policiji, no sudac je zabranio njihovo objavljivanje, čuvajući istinu od izlaska na vidjelo, iako sam kasnije saznao da nije imao prava to učiniti bez moje suglasnosti. Bio sam potpuno obeshrabren svime što se događalo, no bez formalnog obrazovanja u pravu, bio sam ostavljen na milosti i nemilost našeg korumpiranog pravnog sistema.

Godine 2006., prije nego što je moj slučaj iznesen na raspravu, zasadio sam još 1100 klonova u svom dvorištu, ali policija je ponovno došla i zaplijenila moj usjev, iako ovoga puta nisu podignuli optužnicu protiv mene. U rujnu 2007., kada je moj slučaj iznesen pred sud, pozvao sam 10 pacijenata i 6 doktora na svjedočenje uz to što sam skupio sve znanstvene dokaze koji bi potvrdili moje izjave. Tužitelji uključeni u moj slučaj prvo su preispitali neke policajce koji su sudjelovali u raciji na mojem posjedu. Pri iznošenju svjedočanstva govorili su poroti njihovu verziju zašto mi se sudilo za te optužbe. Moram priznati da su napravili pravu predstavu, ali kada sam ih ja preispitivao, svi su završili svjedočenjem u moju korist. Godinu dana prije suđenja obratio sam se lokalnim novinama koje su napisale članak od cijele stranice što je detaljno izvijestio o mojim aktivnostima. Upitao sam svakog od policajaca prisutnih u sudnici jesu li ikada čuli za zločinca koji je prekršio zakon, a da bi napravio takvu stvar. Svi su bili primorani priznati da osoba, koja je počinila pravo kriminalno djelo, nikada nebi niti pomislila obznaniti novinama što radi. Potom sam pitao policajce o video materijalima koje sam im predao tri mjeseca prije podnošenja optužbi. Svi su policajci tvrdili kako su oni znali za te dokaze, no da ih nikada nisu pogledali. Moje je iduće pitanje bilo: „Da li je uobičajeno da RCMP ne pregledava dokaze?“. Na ovo pitanje nisam dobio odgovor – samo su sjedili tamo s glupim izrazom lica. Da je sudac regularno radio svoj posao, natjerao bi ih da mi odgovore na pitanje, ali on to nije niti pokušao.

Zatim je bio red na meni da prezentiram svoj slučaj, pa me je sudac pitao kako sam mislio nastaviti. Rekao sam mu kako sam prvo htio pozvati pacijente na svjedočenje. Kasnije sam htio pozvati njihove doktore, jer tako oni ne bi mogli sakriti istinu, ali sudac nije to dopustio. Njihovo svjedočenje dokazalo bi svijetu da doista imamo vrlo efektivan lijek za liječenje raka i bilo kojeg drugo zdravstvenog problema. Uz to, sudac me informirao o tome kako neću biti u mogućnosti iznijeti znanstvene dokaze koje sam skupio, jer istraživači - koji su objavili te radove – nisu bili prisutni u sudnici. Odvratio sam mu kako onda niti moj slučaj ne može biti nastavljen, jer i oni koji su donijeli ove smiješne zakone također nisu bili prisutni na ovom suđenju. Sudac nije obraćao nimalo pažnje na to što sam govorio. Tijekom mojeg suđenja, neke od izjava tužitelja i sudca potpuno su me naljutile i nisam mogao ne reagirati. U jednom trenutku sudac mi je rekao da ne mogu ovo shvaćati osobno. Odgovorio sam mu kako zbog racija koje je policija provela 2005. i 2006. godine, tisuće ljudi nije dobilo lijek koji bi im olakšao patnju te je to uzrokovalo smrt mnogih koji su trebali nastaviti živjeti. Shvaćam li to ozbiljno? Naravno da shvaćam! Iako mi sudski sistem nikada nije dopustio da predstavim dokaze koji bi vrlo lako pobili optužbe iznesene protiv mene, još sam uvijek bio siguran kako je nemoguće da me porota optuži za bilo kakvo nedjelo, jer sam liječio članove obitelji nekih porotnika. Odmah sam se obratio sudcu govoreći mu kako je bolje da me trenutno stavi u zatvor, jer sam namjeravao nastaviti s liječenjem pacijenata.
Kada se porota vratila s presudom, bio sam zatečen kada su me optužili pod sve tri optužbe podignute protiv mene. Iako sam sve jasno dao do znanja sudcu, nikada me nije uputio da prekinem raditi to što radim. Nisam mogao niti zamisliti kako me porota mogla za bilo što optužiti, ali idući dan shvatio  sam kako se to i dogodilo – gospođa, koja je bila prisutna u sudnici tog dana obavijestila me da je vidjela da glavni tužitelj Dough Shatford izlazi iz porotničke sobe samo nekoliko minuta prije nego li moja presuda bila izrečena. Tada je sve zadobilo svoj smisao, glavni je tužitelj utjecao na mišljenje porote, kako bi osigurao to da me se okrivi. Sve je to bilo rečeno sudcu, i iako oni nisu mogli pobiti to čemu je gospođa svjedočila, pravni sistem odbio je bilo što poduzeti po tom pitanju. Sudac je nastavio s tvrdnjom da u svojih 34 godine rada unutar pravnog sistema nikada nije vidio ovakav slučaj u kojem nije bilo kriminalne namjere. Mogli su me poslati u zatvor na 12 godina, ali na kraju mi je sudac dao kaznu u vrijednosti 2000 $. Čak me nije niti stavio na uvjetnu kaznu. Pojedinci bi rekli kako mi je pravni sistem uvelike popustio, no kako sam sada dobio kriminalni dosje, u očima javnosti nisam bio ništa više nego li običan kriminalac, kojeg su priveli pred pravdu. Kakva izjava za civilizaciju koju smo stvorili! Ali uistnu, zapravo su individue - koje su mi dale dosje - bile same odgovorne za zločine.

Reggae.hr: Što se dogodilo nakon suđenja?
Rick Simpson: Kao što možete zamisliti, bio sam totalno razočaran sa zemljom u kojoj živim cijeli život. Za mene, čak je i riječ Kanada sada predstavljala šalu te sam krenuo u potragu za drugim zemljama, u kojima ću moći pronaći malo mira. To bi mi omogućilo da neometano nastavim sa svojim istraživanjem. No, pacijenti su dolazili, pa sam napustio svoju potragu za boljom zemljom i kroz iduće dvije godine policija se nije uplitala u moj posao. Objavili smo naš dokumentarac „Run from the cure” nešto prije osude, što je usmjerilo puno pozornosti na informacije koje smo postavili na našoj web stranici. U ljeto 2009. pozvali su me da dođem u Češku i održim turu predavanja s Dr. Lumirom Hanushom, koji se smatra kao jednim od vrhunskih stručnjaka na području istraživanja kanabisa. Odradili smo vrlo uspješnu turu u listopadu 2009. Nakon ture, vratio sam se u Kanadu kako bih se suočio sa svim pacijentima koji su me čekali. Imao sam samo tri tjedna kako bih to uspio, jer sam bio pozvan natrag u Europu na predavanje na Cannabis Cup-u u Amsterdamu. Isto su me obavijestili da su mi za vrijeme Cannabis cup-a namjeravali dati nagradu za borca za slobodu te godine. Trebao sam imati tu čast zadnji dan događanja, ali dan ranije nazvao me sin govoreći kako je policija provela još jednu raciju na mom posjedu. Kasnije sam doznao kako je policija pronašla 30 kg kanabisa u mojoj kući te da su pronašli i zabranjeno oružje. Znao sam kako je sve ovo potpuno besmisleno te da mi je policija samo htjela smjestiti, na vladin zahtjev. Iako sam imao malo novaca kako bih nastavio živjeti, rađe sam odlučio ostati u Europi nego da se vratim doma i ponovno suočim s kanadskim korumpiranim pravnim sistemom.

Sada, kada pogledam unatrag, mislim da je to što su me ostavili u Europi jedna od najglupljih stvari koju je kanadska vlada ikada učinila. Jer, kada sam stigao u Europu 2009., ljudi su ovdje imali vrlo malo znanja o ljekovitim svojstvima kanabisa. Uz pomoć prijatelja i pobornika, putovao sam od zemlje do zemlje šireći istinu i, kako je vrijeme prolazilo, sve je više ljudi postalo svjesno onoga što se uistinu događalo. Moje je ime postajalo svugdje sve poznatije. U svibnju 2012., pravni sistem u Kanadi povukao je optužbe. Tako sam se u ljeto 2012. vratio u Kanadu na otprilike šest tjedana i nitko mi nije prišao. Čini se da su konačno shvatili kako bi napadanje mene samo pridonosilo pozornosti na ovo za što sam se borio, pa su vlasti u Kanadi odlučile kako je najbolje ostaviti me na miru. Zamolili su me da održim govor na World Hemp Congress-u, što se održavao u Sloveniji. Vratio sam se u Europu kako bih prisustvovao ovom događanju u kolovozu 2012. Nakon World Hemp Congress-a vratio sam se u Hrvatsku i uz nešto pomoći od Maxa Igana, mogli smo odraditi dodatna dva predavanja u Hrvatskoj – predavanja koja su imala veoma pozitivan efekt. Tijekom godina koje sam proveo putujući, bio sam u mogućnosti napisati knjigu o svojim iskustvima i u srpnju 2012. ona je konačno objavljena u obliku e-knjige, koja je dostupna na našoj web stranici. Sada javnost konačno može naučiti istinu i bio sam svjestan činjenice da će se u kratkom vremenskom periodu sve u vezi medicinske upotrebe ove biljke promijeniti. Do trenutka kada sam se ponovno vratio u Kanadu u studenom 2012., sastavili smo drugu knjigu o ovoj temi i u ljeto 2013. i tu smo objavili u obliku e-knjige na našoj stranici. Do sada su obje e-knjige dobro prihvaćene i sada konačno imam resursa da ih izdam i u printanom izdanju. Siguran sam da će njihovi sadržaji imati veoma velik utjecaj na budućnost svih nas. Nedavno sam proveo jedanaest i pol mjeseci u Kanadi i postao sam svjestan činjenice da se više ne osjećam ugodno u svojoj zemlji. Sada iskreno mogu reći da više nisam ponosan nazivati se Kanađaninom i trenutno tražim novu zemlju koju ću zvati domom. 1. studenog 2013. ponovno sam se vratio u Europu i nakon vremena koje sam proveo u Kanadi, moram priznati kako je i samo postojanje ovdje, gdje ljudima nije toliko ispran mozak o ovoj temi, vrlo osvježavajuće.