'Spread out and scatter!' - s ovim vokalnim snippetom iz "Dub Organizer" s Lee Perryevog notornog "Blackboard Jungle Dub" albuma u uvodnom, naslovnom trakom "Battle Cry" ovaj brooklyinski duo otvara svoj prvi dugosvirajući album.

I ne samo s time, već i puhačkim dionicama posuđenim iz legendarne Dennis Brownove pjesme "Promised Land" (koju je svojedobno također i Aswad preradio u svom najbolje albumu "A New Chaper Of Dub" iz 1982.), Tour de Force grade most između prošlosti i sadašnjosti. Općenito, njihov novi album skoro je pa savršeni spoj klasičnog i modernog. Njihov očiti cilj ovdje je revitaliziranje iskonske jamajkanske sound system kulture, pri tome aktivirajući isti taj nesputani način kombiniranja reggaea, duba, dancehalla, te modernih struja kao steppers i dubstep.

Puno je još takvih momenata u ovih ukupno deset pjesama gdje se pojavljuju uspomene na prošla vremena - Wayne Smithov kultni sleng teng-riddim je na primjer poslužio kao osnova u "Pool Party", energičnom ragga komadu s pjevačem Jahdan Blackamore. Pored spomenutog, na albumu gostuje nekolicina drugih vokalista kao što su Jay Spaker na "Old Time Love" i "A Little Bit More", britanac Brother Culture na "Roots Lyrics", te poznati jamajkanski tenor Luciano na "Where Do We Go Wrong?". Sa svojim 15 000 vati jakim, ručno izrađenim zvučnicima, Double Tiger i DJ Q-Mastah kao dvojac Tour de Force su se u posljednjih godinu dana etablirali kao vodeća snaga američkog dub i reggaea, prvenstveno u sklopu sound system kulture, a ovaj album je upravo to: moderna inačica onoga čime su započeli svoje karijere i mnogi jamajkanski beat makeri i producenti. Tada je ulični sound system bio ono što je danas možda klupska scena, gdje su glazbeni mogli neposredno na publici testirati i unaprijeđivati svoje riddime i beatove.

Puno tehničkog znanja i vještine je za to bilo potrebno, stoga ne čudi da su likovi poput King Tubbya ili Scientista bili također i vrsni električari. Nova tehnologija je išla ruku pod ruku s muzikom, i jedno je drugo nadopunjavalo. Tu ujedno leži i razlog unikatnog i neponovljivog sounda iz te ere. Puno studijskih uređaja, baš kao i sound systemi, bili su modificirani i ručno uštimani od strane dotičnih producenta. I koji su jedino znali s njima ispravno rukovoditi. Možete stoga zamisliti koliki je bio šok kada je Lee Perry koncem sedamdesetih u napadu ludila zapalio svoj kultni Black Ark studio sa svim tim jedinstvenim uređajima za snimanje i dubplateovima. Ne može se nikako oteti dojmu da "Battle Cry" po mnogo čemu podsjeća upravo na Lee Perryeve albume iz spomenutog Black Ark razdoblja. Baš kao i ovi, tako su i njegovi dubovi i dubplateovi imali usku vezu sa sound system tehnikom - skankovi se isto tako ovdje nadovezuju na vokalne pasaže i(li) dub ekstravagancije. Sve na jedan zabavan i plesni način, ne obazirući se na stilske granice i vrijeme, to jest aktualnost pojedinih utjecaja.

Klasične i izvrsne reggae pjesme poput "Where Do We Go Wrong?" ili "Old Time Love" se nalaze odmah pored steppers bombardiranja u "A Little Bit More". U dubstepom inficiranoj "Warmongers", trešteći bas okreće utrobu, a Tour de Force pokazuju kako ovaj ozloglašeni stil u pravim rukama može biti perfekcioniran do svojeg vrhunca. Najneobičnija na albumu je posljednja "The Traveler", tu se može čuti nešto nalik na melodiju indijske sitare u kombinaciji su puhačima, sintetičnim dubstep basom i laganim steppers ritmovima. Zaista nesvakidašnji spoj. I zaista jedan nesvakidašnji album od strane ovog brooklynskog dua, koji na neki način u "Battle Cry" oslikava i kulturološki melting pot svojega gradskog predjela. I koji su se nakanili osvojiti scenu moderne ali kvalitetne bas muzike.