Njegov otac je htio revoluciju, a on u uvodnom traku "Evolution" svog debi albuma traži soluciju za djecu revolucije. Puno je vremena proteklo od kako je njegov otac, Augustus Pablo, skupa s drugim reggae i dub velikanima sedamdesetih u jednom nevjerojatnom pohodu izravno iz tadašnjeg Trećeg svijeta preorao popularnu kulturu i političku svijest bogatog Zapada. Ta zapravo srazmjerno mala skupina gerila-muzičara i producenata ostavila je iza sebe neizbrisiv trag, a njihovi kako biološki, kao u slučaju Addis Pabla, tako i duhovni nasljednici se i danas dan bore s tom zaostavštinom, ne bi li je bili dostojni nastaviti. Uspjesi i napori te nove generacije fluktuiraju jako, ali tu i tamo iskrsne po koja iskra koja odskače od ostatka.

Dugo je se Addis Pablo, koji je nastavio obiteljski obrt sviranja melodike kao i njegov proslavljeni otac, pripremao za svoj prvi samostalni i dugosvirajući album. Često je se pojavljivao na raznim one riddim-kompilacijama i singlovima. Tek suradnjom s Ras Jammyem Triniyardom aka Suns of Dub i nizozemskim labelom JahSolidRock otvorio je se prostor za realizaciju ovog puno anticipiranog prvijenca, simboličnog naziva "In My Father's House". Rečeni label oko sebe je okupio renomirane artiste poput Chezideka, Earl Sixsteena, Jah Solida i Sylford Walkera. Imena koja će odigrati značajnu ulogu i na ovom albumu, preuzevši vokalne verzije pjesama, dok ih u showcase stilu prate instrumentalne i dub verzije, baš kao i svojevremeno albumi Augustus Pabla. Međutim, Addis nema na svojoj strani producenta sličnog kalibra kao njegov otac što je imao King Tubbya. Dočim su Sam Gilly i Rekesh Dukaloo odradili ovdje više nego solidno svoju ulogu producenata. Iako se kreće u klasičnom i tradicionalnom reggaeu i dubu, on nema na raspolaganju taj isti studijski equipment kao onda, već je album snimljen u austrijskom House of Riddim studiju, kao i u nizozemskom R.D. Musiq. A i njegov muzički stil, za razliku od britkog i egzotičnog far-east sounda Augustusa, više je harmoničan, fluidan i nježan. Što je na neki način bilo i za očekivati, i time on samo prati trenutačnu struju razvodnjenog reggaea, izraženo riječima Scientista.

Ipak, stavi li se ovih ukupno sedamnaest trakova u širi kontekst aktualnih izdanja, i imajući u obziru da on ovdje tek debitira, Addis je u cjelini gledano isporučio ipak jednu od boljih ploča. Trakovi su mu topli, meditativni i fino protkani uplivima puhača i lijepim melodijama melodike. Bas linije su duboke i čvrsto usidrene u spore ali masivne ritmove. Posebno u drugoj polovici albuma sve više na vidjelo izlaze i ritualni niyabinghi ritmovi, koji savršeno dopunjuju bubnjeve. Rasta komponenta je ovdje vrlo izražena i potvrđuje jaku referencu Addisa i njegovih kolega prema tradiciji i prošlosti. On se u svom prvijencu zaista kreće po kući svoga oca, a njegova ostavština ovime dobiva zasluženi i dostojni muzički epilog.