U svom debi albumu ovaj Francuz s trenutnom adresom u Londonu ponovno otkriva sporost u reggaeu. Komadi se uglavnom vuku s teškim bas linijama i odlijepljenim offbeat bubnjevima, demonstrirajući još jednom da je protok vremena u reggaeu s njegovom zasebnom dimenzijom, zaista relativna stvar. Izmještene gitare tu prkose kazaljkama sata, a puhači usporeno lebde u prostoru. On što za Subajah pak nije nikako relativno i svejedno je sudbina Afrike, kao i mentalno zdravlje cijelog čovječanstva. Bukvalnu detoksikaciju tijela i uma provodi on u ovoj preko sat vremena dugoj glazbenoj seansi i ukupno sedamnaest brojeva, gdje nam se Subajah predstavlja kao izričito senzibilni pjevač, nadareni tekstopisac s misijom i glazbenik širokih horizonata. Tekstovi mu imaju jaku spiritualnu notu u najboljoj Rastafari tradiciji, što se ponajbolje ispoljava u produhovljenim skladbama poput "Along the Way" u suradnji s Lutan Fyah i saksofonistom Fredom iz Tu Shung Peng, te jazzy baladi "Jah Garden" s nadmoćnim dubokim bubnjevima i neodoljivo glatkim puhačkim dionicama. Njegove inspiracije sežu od jazza ("Hold You") i Nyabinghi elemenata ("Words") do afričkih utjecaja u vidu suradnje s pjevačem Youssouf Diabate i gitaristom Amen Viana u "Africa is Callin'", kao i povremena uporaba malijskog zičanog instrumenta n'goni s njegovom hipnotičnom, višeslojnom polifonijom. U albumu "Architect" Subajah također iskazuje golemu ljubav prema retro zvuku. U sanjivoj baladi "Steady" s pratnjom pjevača Meta Dia iz Meta and the Cornerstones, starinski električni klavir cupka lagano svoje blues minijature, dok se u masivnoj "Walls of Babylon" Subajah prisjeća tipičnog Roots Radics rub a dub zvuka iz osamdesetih, a u neobično ubrzanoj "Farmers" udara isti tjerajući beat, kakav su si bili prisvojili The Revolutionaries i The Aggrovators u sedamdesetima. Kao šlag na kraju i po tradiciji, album zatvaraju četiri sjajne dub verzije, koje potpisuju producenti albuma Tamal i First Eye, od kojih na jednoj gostuje s melodikom Addis Pablo ("Architect Dub"). Pored i iznad svih ovih stilskih i kronoloških preplitanja se na koncu pojavljuje jedna individualna glazbena arhitektura od Subajah, pažljivo uklopljena i tako statički povezana, da nema slabe točke.