Sedmog lipnja prošle godine na koledžu Santa Monica odvio se tragični incident povodom kojeg je se rodila ideja za ovaj album.

Mladi, dvadesettrogodišnji, očito zbunjeni i izgubljeni mladić napravio je ubilački pohod, koji je odnio pet života, uključujući i počiniteljev. 'Potrebno nam je više Marley-muzike u svijetu kakav je trenutno' - izjavio je samo nekoliko sati poslije toga producent albuma, Jason Bentley u telefonskom razgovoru s prestižnim časopisom Rolling Stone iz svoje radijske postaje stacionirane u sklopu kampusa ovog kalifornijskog koledža. Marleyeve neprolazne poruke mira i ljubavi, ali i njegov poziv na obranu vlastitih prava i dostojanstva, učinile su mu se kao adekvatni odgovor na rečeno bezumno nasilje, koje nije nipošto tek izolirani slučaj, već je nažalost sve učestalija pojava.

Cilj je bio klasike s njegovog najprodavanijeg greatest hits albuma "Legend" predstaviti mlađim generacijama u novom, modernom ruhu elektronske i bas muzike. Čitava kolona suradnike je u tu svrhu unovačena. Počevši od sfere EDM-a i drum'n'basa, preko downbeat i lounge, do raznih dub i reggae producenata. A i Bobovi sinovi, Ziggy i Stephen Marley odigrali su važnu ulogu prilikom kompiliranja ovih ukupno šesnaest trakova. Povijest Bob Marleya i obrađivanja njegovih pjesama u verzije je oduvijek bila komplicirana. Godinama, dub producenti su uporno zaobilazili primiti se njegovih materijala. Jedan od razloga je taj što bi svaki takav pokušaj naišao na negodovanje brojnih fanatičnih Marleyevih poklonika, koji bi to odbacili kao sakrileg.

Drugi je taj da i sam Marley, po nekim navodima, nije puno držao do duba. Tako da su dugo vremena, ne računajuci vrlo loši "Exodus In Dub" od Chalawa, bili u opticaju rijetki materijali Lee Perrya, koji je u počecima surađivao s njim i Wailersima i u tom periodu načinio nekolicinu dubovanih verzija nekih njegovih ranih radova. Tek s izlaskom "In Dub Vol. 1", albumom objavljenom 2012. godine, kojeg potpisuje, a tko bi drugi se smio latiti toga posla (?) već Hopetown Brown aka Scientist. I ta strana Marleyevog opusa je bila napokon osvijetljena. Tome je još prethodio 1997. godine izašli album "Dreams Of Freedom (Ambient Translations Of Bob Marley In Dub)" producenta Bill Laswella. Međutim, tu je se radilo o, kako već i sam naslov albuma govori, dobrim ali ipak više ambijentalnim interpretacijama Bobovih pjesama.

Na ovom, "Legend Remixed" albumu, plesna i energična komponenta je glavna, a konačni utisak je podijeljen. Nema sumnje da pored nekih ovih brojeva stari Bob se okreće u grobu. EDM-poštapalice kao "Is This Love" od samog producenta albuma, Jasona Bentleya, ili "Stir It Up" verzija koju potpisuje Ziggy Marley, te techno-dubstep kombinacija "No Woman, No Cry" Stephena Marleya sve su drugo do Bobu dostojne verzije. U njima se, naime, ovaj glasnogovornik gladnih i obespravljenih Trećeg svijeta dovodi u izravnu vezu s hedonističkom i dekadentnom klupskom kulturom mladih bogatunčića i onih koji bi se barem na jednu večer preko vikenda htjeli tako osjećati.

Bez obzira koliko one bile dobre ili loše, u njima je sama poanta potpuno promašena. Na drugoj strani imamo nekoliko uspjelih interpretacija kao što su "Satisfy My Soul (Beats Antique Remix)", drum'n'bas komada "I Shot The Sheriff (Roni Size Remix)", te "Exodus (Pretty Lights Remix)" ili "Punky Reggae Party (Z-Trip Remix feat. Lee Perry)". Ironično je to da su upravo Bobovi sinovi Ziggy i Stephen zajedno s glavnim producentom Jasonom Bentleyem, zaslužni za neke od najgorih brojeva albuma, okrećući se očito pukoj komercijalnoj eksploataciji Bobovih radova pod, iako možda dobronamjernom, krinkom namjere da ih približe mlađim dubstep i techno generacijama.

Konačni rezultat je dijelom trivijalna, puka ekskurzija u modernije struje i nekoliko brojeva koji se mogu poslušati. Ali deklarirani cilj instaliranja Bobovih poruka u sadašnje vrijeme je, ukupno gledano, promašen. "Legend Remixed" je veliki dijelom opelješen i degradiran od onoga što je istinski sačinjavalo Marleyeve pjesme, a dotjeran je i našminkan za površne potrebe party-generacije koju, na kraju krajeva, ionako boli briga za Bobovim porukama.