Odmah u otvaranju albuma s trakom "Black Forest Rock" pumpaju basevi i bubnjevi odjekuju kao da ne postoji sutra. Jedan od najjačih uvoda u jedan dub album uopće, koji su izašli u sedamdesetima - i odmah po tome potonuli u opskurnost i legendu. A kao i sa svakom legendom, koja još nije zapisana i na taj način zamrznuta u formi i sadržaju, tako je i priča oko ovog albuma na tipični jamajkanski način potpuna zavrzlama u kojoj se doslovce više ne zna tko svira, a tko plaća. Kad je "Orthodox Dub" u vrlo niskom tiražu po prvi puta izašao 1978. godine, bio je pripisan Clive Huntu, a objavljen je ispred kultnog njujorškog labela Wackie's, to jest za pod-label Magic Fire.

Tako je ostalo sve dok se ove godine japanski Dub Store Records nije poduzeo ovog rariteta i na opće zadovoljstvo kolekcionara, ponovo ga objavio u remasteriranom izdanju. No, umjesto Clive Hunta sada na omotu stoji ime Errola Browna, nećaka slavnog Duke Reida, koji je svojevremeno miksao u njegovom, više nego kultnom Treasure Isle studiju. Naime, priča ide da je spomenuti Clive Hunt, slavni jamajkanski multiinstrumentalist i producent (a koji je usput volio i često pudrati nos), ukrao snimke - ništa neobično za jamajkanske prilike - i odnio ih sa sobom u New York, kamo je se odselio u kasnim sedamdesetima. Tamo ih je pod naslovom "Orthodox Dub" i s vlastitim imenom objavio za spomenuti Wackie's.


Činjenica je pak da većina materijala, koji su korišteni za ovaj album, potječu od B.B. Seatona, producenta, glazbenika i pjevača, a koji je među ostalom u to vrijeme snimao u Treasure Isle studiju. Tako je na početku spomenuta traka "Black Forest Rock" primjerice dub verzija od njegova hita "Such is Life". Pri tome se na albumu mogu naći i materijali koji se pripisuju jednoj drugoj jamajkanskoj legendi, Ken Boothe ("Roots Rockas").

Bilo kako bilo, tu priču o krađi je pustio rečeni B.B. Seaton, dok se Clive Hunt i dan danas kune da je sve bilo po propisu. Ono ipak što se sa sigurnošću zna je da je Errol Brown imao u to sve umiješane svoje prste, budući da je ovaj odradio miks i stoga ima smisla da sada na albumu njegovo ime stoji. I to kakav miks je odradio! Iako je naslov albuma "Orthodox Dub", u ovim dubovima nema ništa konvencionalnog i konzervativnog u poređenju s drugim i tipičnim dub materijalima iz Treasure Isle (a koji se mogu naći na dvjema kompilacijama "Treasure Isle in Dub"). I koji su u usporedbi s ovim albumom kao crtići za djecu, a "Orthodox Dub" je spram njih mračni i zli brat - tvrd, beskompromisan i ekstravagantan.

Kakav je međutim Errol Brown bio luđak u miksu, tek je postalo jasno izlaskom dvodijelne kompilacije "Dub Over Dub", koja je izašla tek polovinom devedesetih. Nije on imao na raspolaganju istu tehniku kao recimo King Tubby ili Lee Scratch Perry, ali je Errol Brown na ograničenoj studijskoj opremi od Treasure Isle, a koja je potjecala još iz rocksteady vremena prethodnog desetljeća, činio prava čuda. Najbolji primjer za to je ovo reizdanje od "Orthodox Dub". Dubovi su pustolovni, opasni i masivni - dub sedamdesetih u cijeloj svojoj strahovitoj moći!