Što se samog albuma tiče, tri najupečatljivije pjesme ("Don't be a victim", "Triste époque" i "Grand Périple") već su obišle svijet u obliku singlova, čak i prije službenog izlaska albuma . Međutim, gotovo je cijeli album sastavljen po mjeri svakog Dub Inc sljedbenika, te će sasvim sigurno svatko pronaći još nekoliko radova po svojoj mjeri. Unatoč nedostatku hitova u rangu "Rude Boya", "Crazy Island" ili "Better Run", "No matter where you come from", "Don't be a victim" i "Rise up" će se pokazati kao sasvim dostojne, no u neku ruku trunku slabiji aduti u odnosu na prethodnike. No, tko zna, možda neka od navedenih i nadmaši dosadašnje adute. Iako je očito da su na ovom albumu igrali na siguran i prepoznatljiv zvuk, svi oni koji su uživali u toplom arapskom zvuku sjeverne Afrike koji je krasio dosadašnji rad benda, ovoga će se puta razočarati. Ne samo da su umanjili njegov utjecaj, već je isti gotovo potpuno nestao s albuma. Umjesto njega, ovaj je album u potpunosti ispunjen prepoznatljivim reggaeom i bendu prilagođenom dancehallu kojim su osvojili Europu, ali se i otisnuli na prekooceanske turneje. Razumljivo, ipak im je taj zvuk donio najveću slavu. Ta slava posebno je dojmljiva uz činjenicu da je bend svoju svjetsku slavu stekao potpuno samostalno, a tu su praksu nastavili i na „So What“, potpisujući autorstvo nad glazbom i tekstovima, producirajući te izdajući album potpuno samostalno. Upravo takvim primjerom, Dub Inc su ogledni primjerak da, osim promo agenata, glazbeniku danas nije potrebna velika mašinerija glazbene industrije da uspije. Unatoč velikom DIY duhu, Dub Inc uvijek, pa tako i sada, rado surađuju s kolegama. Na ovom albumu ta je čast pripala Naamanu na već više puta spomenutom "Don't be a victim" te talijanskim pop-reggae zvijezdama Mellow Mood na "Justice". I dok je Naaman, iako već ima dojmljive dosege, ime za koje će se tek čuti u reggae svijetu, Mellow Mood i Dub Inc je sasvim prirodna suradnja dva velika proizvoda europskog reggaea te su ovdje oduševili spajanjem dva potpuno različita stila u jednu skladnu cjelinu kritizirajući sve političko-socijalno- političke boljke svijeta u kojem živimo. A Naaman, poslušajte i prosudite sami. Mene je oduševio svojim vokalnim mogućnostima.
Imamo još jedan vrlo dobar album Dub Inca. Iako je kvalitetom neznatno ispod "Paradisea" i "Hors Controlea", sasvim je sigurno da će Dub Inc zadržati dominantan status reggae velikana. Uz Alpha Blondya, definitivno najpopularniji frankofoni reggae izvođači nastavljaju graditi međunarodni status, gradeći prepoznatljiv stil i zvuk te uvijek iznova pronalazeći put do novih fanova. „So What“ će im sigurno pomoći u tome, iako ostaje žal za nedostatkom udarnih hitova kojih su prethodni albumi bili prepuni. No, tko zna, možda s vremenom i „So What“ iznjedri ponekog velikana...