Nešto prije nego su vlasti ovih prostora susjede odlučile razdvajati žilet i bodljikavim žicama, negdje u jednom od mnogih zakutaka pojavile su se prve naznake posjete The Ufoslaviansa našoj Zemlji. Osim što su došli dijeliti s nama vrijednosti potpuno suprotne od onih koje postavljači tih žica strasno promoviraju i siju među Zemljanima, sa sobom su donijeli i svoj umjetnički dar te je uskoro nastao i vjerojatno prvi intergalaktički gipsy reggae album.

"Legal Aliens" djelo je novog projekta pod nazivom The Ufoslavians, koji su s one strane već spomenute žilet žice predvodili Haris Pilton, veteran gypsy reggae zvuka i Marc Grabber, svestrani i inozemno prepoznatljiv DJ i glazbenik poznat, između ostalog i kao tvorac projekta Dalmatian Dub/Lounge. U stopu ih, ravnopravno, prate i ostali glazbenici-članovi ove skupine. The Ufoslavians pri tome predstavljaju bića nalik ljudima, ali puno svjesnija i sklonija inteligentnijem iskorištavanju vlastitih resursa. Savršena priča u trenutku kada se i ljudi i njihovi vođe svojski trude da dokažu kako i nismo baš predaleko od majmuna stigli!

Osim što su došli učiti ljude znanjima koja su usvojili, The Ufoslavians su se očito dobro zabavljali uz glazbu ove planete te su tako prisvojili reggae kao glazbu najbližu njihovom stanju svijesti te da „balkanska glazba daje poseban užitak i opuštanje, a romska glazba slobodu i veselje“. Upravo su stoga okupili glazbenike iz svih kuteva kugle zemaljske i snimili dugosvirajući digitalni album intergalaktičke prirode, a pun pozitivnih i poučnih poruka. Kako sam po prirodi vrlo osjetljiv i skeptičan prema svemu što ima epitet balkanskog ili prefiks gypsy, nisam znao koliko će uspješan biti ovaj album. Međutim, već je na prvu ostavio vrlo pozitivan dojam. Uz zanimljivu glazbenu podlogu koja je u velikoj većini reggae, ali prizvuka na kakav još nismo navikli, tu je i cijela lepeza vokalista koji unose dodatnu šarolikost i u zvuk albuma i u teme koje se obrađuju. Tadiman, jedan od stalnih članova benda tako je upravo na ovom albumu ostavio svoje najbolje izvedbe. Tu je i legendarni Ricardo Luque iz Cubisma s vrlo dobrom kombinacijom reggaea, duba, lakše elektronike i efektne poruke. Shanti Powa, Joseph Cotton te Yuriy Gurzhy tu su kao predstavnici „ostatka svijeta“, a kao takvi su dodatno podigli kvalitetu albuma odradivši svoja gostovanja efektno i s vrlo solidnim izvedbama. Čini se da ni jedan relevantni hipijevsko-anarhističko-utopijski projekt u posljednje vrijeme ne može proći bez Chakke pa ni The Ufoslavians nisu iznimka. I opet on puca, pali i ruši sistem. I opet reciklira dio rima (iz njegovog i Harisovog Kali Fat Duba), ali ponovno ih uklapa tako da savim svježe (i odlično) zvuče. Mnogo je tu još glazbenika gostovalo, ali svi su se sasvim zasluženo našli u ovoj intergalaktičkoj priči svojim gostovanjem umjetnički obogatili album.

Taj poveći broj gostovanja sasvim je savršeno sjeo na čitavu paletu zvukova, prizvuka i utjecaja. Svim tim utjecajima zajedničko je da vuku korijene iz reggaea, duba, rapa, balkanske i romske glazbe, ali je album slagan tako da svaki put kombinacija navedenih sastojaka zvuči potpuno drugačije. Naravno, može se ovdje povući jasna granica dijela albuma kojima dominira reggae ili, u suprotnom slučaju, romski i balkanski zvuk, no ipak je svaka skladba priča za sebe. Upravo je ovaj album vrhunski dokaz kako reggae može s romskim prizvukom („Morski galeb“, „Beautiful Queen“, „Talk to me“, „Take you away“, „Ufoslavation“). Ali i kako se romska glazba ne mora ustučavati popularnih zapadnjačkih pravaca poput hip-hopa i raggamuffina („Sharash Pa Ti“, „Skype party“, „Bunch of Aliens“). Uz ovdje navedene, svakako valja istaknuti i ranije spomenutu „El Caminante“ (s Ricardom Luqueom), „Mad“ (s Josephom Cottonom) te Chakkin „Pali“.

Kada sam prvi put došao u doticaj s linkom „Legal Aliensa“ pomalo me bilo strah otvoriti link. Bojao sam se prevelike doze Balkana, bojao sam se nove Dubioze. Srećom, moja je paranoja bila neopravdana, jer se uskoro pokazalo da se radi o odličnoj cjelini „svega i svačega“ koja jednostavno osvaja. Neke ću pjesme možda brzo izbaciti sa svojih playlista, ali mnoge će ipak ostati prisutne još dugo, dugo vremena. Razlog tome je, prije svega, njihova originalnost, ali s uma ne valja smetnuti ni visoku kvalitetu. Ukoliko The Ufoslavians promatramo kao cjelinu, imamo odličnu priču s važnom i snažnom porukom koju ovaj projekt priča, a sve to prati i odličan album prvijenac. Nadajmo se da se The Ufoslavians neće ubrzo vratiti doma.