Ne, nije ovo na naslovnici mladi Bob Dylan, koji zamišljeno gleda prolazeći vlak, a ne radi se ni o nekom hipsteru koji svira americanu ili indie rock, iako bi upravo tako nešto na prvi utisak bili zavedeni pomisliti. Za Yellama, mladog francuskog pjevača s američkim korijenima je "The Musical Train" drugi po redu album, koji u sebi krije jednu senzaciju. Aranžmane za ovih ukupno trinaest skladbi potpisuju nitko drugi do legendarni Roots Radics, a album je snimljen u renomiranom jamajkanskom Harry J. studiju netom prije što su slavnog bubnjara ove kultne grupe, Style Scotta pronašli mrtvog u njegovom domu.

Pored toga što je se ovime Yellamu ukazala nevjerojatna prilika koju mnogi drugi mogu samo sanjati, za realizaciju svojeg novog albuma uspio je - kao da Roots Radics već sami po sebi nisu dovoljni - angažirati Sizzlu, Dean Frasera, U-Browna, Trinity, Skarra Muccija i Perfect Giddimanija. Jasno je, dakle, da se ovdje krećemo po vrlo visokim standardima, a što se možda najbolje može objasniti utjecajem koji očito čak na Jamajci ima francuska izdavačka kuća Irie Ites Records, koja stoji iza ovog izdanja.

Yellam
Za Yellama je ovo svojevrsno putovanje u kojemu je susreo ne samo svoje uzore kao što su U-Brown i Trinity, stare singjayje iz dana ranog dancehalla, već u "The Musical Train" oživljava još jednom taj tipični rub-a-dub zvuk i stil u kojemu su spomenuti Roots Radics u osamdesetima bili prvaci. A to u pravilu znači masivne i snažne riddime s karakterističnim bubnjanjem u međuvremenu preminulog Style Scotta, oštre gitare u pratnji glatkih puhača i krupnih bas linija.

Iako ga u skladbi "Fruit of Life" Sizzla naslovljava još kao "Junior" Yellam, ovaj mladi Francuz sa svojim novim albumom dokazuje da je glazbeno odrastao i dorastao. Njegov s natruhama hip hopa i bluesa protkani retro rub-a-dub stil svoju najveću snagu iskazuje u komadima kao što su naslovna "Musical Train", te uvodna "Galong" i "Sweet So". Ili kao što je melankolična "Heaven's Door", koja je se spram tragične vijesti u vezi Style Scotta prometnula u svojevrsni, njemu namijenjeni hvalospjev.

U njima Yellam odlaže na trenutke svoju zabavnu i lakonogu stranu kao u rocksteadyju skladbe "Celebrate" ili šablonskom izjavljivanju ljubavi u "One Love Jamaica", te isporučuje vrlo kontemplativne i sazrele uratke, koji prizivaju najbolje elemente ranog dancehalla. Kvalitetni gosti i studijski bend s vrhunskim miksom Engleza Clavina 'So So' Francisa su pridonijeli svoj dio da ovaj album bude pravo malo iznenađenje.