Na svom prvom i zacijelo ne jedinom javljanju u ovoj godini, budući da njegova diskografija u međuvremenu broji preko sedamdeset izdanja, ovaj jamajkanski pjevač nastavio je suradnju s producentom John Johnom, s kojim je radio i zapaženi album "The Scriptures" iz 2011. godine.

Pored tolike količine objavljenog materijala čovjek bi pomislio da je se Sizzla Kalonji u međuvremenu ispuhao i umorio. Ali ne lezi vraže, ovaj workaholic i ovaj put dokazuje da je i dalje jedan od najboljih reggae vokala. Ne što se tiče samog glasa, već prvenstveno radi njegove tehnike pjevanja. Dočim je materijal na "Nuh Worry Unu Self" kvalitativno dosta neujednačen. Tu imamo nekoliko prosječnih, maltene patetičnih ljubavnih songova kao što su "Tell Me the Reason" i "Come On", ali i finog dancehall-komada "Look a Wuk" i plesnjaka "Squeeze Me Tight". Sama produkcija je pri tome pomjerena u drugi plan tako da Sizzline vokalne akrobacije mogu doći do što većeg izražaja, a u nekim trenucima se čini da je sve to odrađeno prenagljeno. Nije on ovdje ni približno u rangu prethodno spomenutog albuma, ili 1997. objavljenog "Praise Ye Jah", u kome se je svojevremeno profilirao kao ponajbolji conscious dancehall artist. Možda zato je i ovo izdanje izašlo bez ikakve najave i pompe i služi tek kao za premostiti vrijeme do idućih albuma, koje vjerojatno još planira za ovu godinu. Iako nije da mu je tako nešto uopće i potrebno. Sizzla Kalonji ima svoje čvrsto mjesto u reggae sceni i nije za zaboraviti tako lako. Najbolji dijelovi ovog izdanja su pak oni gdje se producent John John referencira na već dokazane postulate kao što je 'money money riddim' u "What's Wrong?" i još jedan poznati riddim (ne mogu mu se sjetiti imena) u "Thanks and Praise" i "Put Down the Gun".

Također nije sve od ovih ukupno četrnaest pjesama novo - akustična balada "Reach for Your Goals" već je bila objavljena za "Soul Acoustis Riddim" kompilaciju pod nazivom "Never Sell Out Your Soul". Da Kalonji može to sve puno bolje već je dokazao puno puta, ali "Nuh Worry Unu Self" nije nipošto loše izdanje, premda ima nekolicinu površnih i nekako nedorađenih predjela. Cjelokupno gledano, jedno prosječno Sizzlino izdanje, s uzletima i padovima. Kao, uostalom, i većina njegovih materijala.