Naše tehnološkim dostignućima inficirano društvo, naša fokusiranost na materijalizam sa svim njegovim lažnim utjehama i samoobmanama u novom albumu ovih Amerikanaca dobiva nepovratni odjeb. O otvaranju čakri, o meditaciji, o pozitivnim energijama, astrologiji, ezoterici i svim tim new age šablonama je riječ u "Divine Spark", djelu inspiriranom učenjima jednog gurua, koji vjerojatno duševno izmještenim i naivno nestašnim Amerikancima prodaje jaja pod bubrege.

Ali da i najbolje biljke, doslovno rečeno ratarskim slengom, rastu iz smrdljivog nađubritog tla, također svjedoči ovaj album. Naime, "Divine Spark" je do sada najbolje izdanje ovog kolektiva okupljenog oko pjevača i basiste Jah Boogieja.

Ovaj je otvarao svoje čakre i širio svoje pozitivne vibre sve dok se nije prištekao na svoju božansku iskru i to sve iskanalizirao u deset živahnih i zaraznih roots reggae skladbi, koje tematski kombiniraju učenja rastafarija i new age spiritualnost s metafizičkim holizmom, putem kojeg bi se naše društvo trebalo izliječiti i krenuti u neku valjda svjetliju budućnost.

Koliko god ovo sve zvučalo bajkovito, dosadno i previše fantastično da bi ikad postalo stvarno, "Divine Spark" ipak nije djelo nekog zanesenjaka. O vrlo svjetovnim sranjima i prizemnim rječnikom ('I'm not that dude...') se ovdje govori. Pri tome Jah Boogie zateže luk od mitske afričko-etiopijske prošlosti ("Negus Negast"), preko velikih humanista kao što je bio Martin Luther King ("Civil Rights" feat F. Stokes) i opservacija trenutnog stanja do zamagljenih proročanstava za budućnost ("Prophecy").

A album krije i jedno ugodno iznenađenje. Njegov miks potpisuje nitko drugi do Errol Brown, koji je naslijedio slavnog Duke Reida kao inženjera zvuka u kultnom Tressure Isle Recordsu i potom u Marleyjevom Tuff Gong studiju i koji je za ovaj album, doduše pretjerano, izjavio da je remek djelo. Pa ipak se itekako njegov rukopis primjećuje u besprijekornom miksu ovog albuma, koji podsjeća na neke velike Maleyjeve albume, na kojima je ovaj radio.

To je snažni i dinamični roots reggae s jakim uplivima rocka i pregršt pjevnih refrena, te mjestimičnim izletima u Pablovske bravure s mističnom melodikom ("Meditation"), pa čak i nekom vrstom tribalnih dancehall eksperimenata ("Negus Negast"). Errol Brown je također radio iznimne dubove, kojima se može diviti primjerice u duploj kompilaciji "Dub Over Dub: 27 Track Dub Extravaganza". Stoga je pomalo čudno da on nije odradio i završna dva duba ovog albuma, koje potpisuju dečki iz samih Natty Nation. No, čak su i oni odlična završnica jednog po svim kriterijima odličnog albuma.