Počnimo od kraja. Nije slučajno da su Kojot i njegov bend Soulcraft za završnicu svog novog, drugog po redu albuma odlučili obraditi jednu pravu piromansku baladu; "Nuh Skin Up" (ovdje nazvana "Angry") od Keith Hudsona s refrenom 'hungry man is an angry man' je u pjesmi utjelovljeno buntovništvo, nataloženo bijesom, razočarenjem ali i ljubavlju i suosjećanjem za potlačene braću i sestre. Kojot niže ove prijeteće mantre, praćene divljom gitarom i daleko grabećim bubnjevima, nadušak u maniri nekakve anarhističke molitve.

Inače "Safe Planet" kao album briljira s mnoštvom sličnih, dubokih i ključnih trenutaka. Osobito u "Plastic Smiling Face", u kojoj između gustih zastora prostranih puhača, koji se uvijaju pod utjecajima jazza, te krupnih bas linija, na vidjelo izbijaju - svjesno ili nesvjesno - Kojotovi autobiografski elementi kada je se u devedesetima angažirao protiv tadašnjeg režima s nadom u neki civiliziraniji sistem. No, u ovim našim post-jugoslavenskim društvima nadobudnih oportunista, penzionera i navijača, to je sve poslije erodiralo tek u tužnu farsu, koju on ovdje na vrlo slikovit način opisuje.

Pokušavaju Kojot i njegov Soulcraft razvedriti atmosferu s veselijim potezima kao u "Praise Jah Sun" s funky bas linijama, te lakonotnim gitarskim dionicama. Isto tako i u "Flower Fields", u kojoj dominira lijepa melodija pastirske flaute, koju pak prekidaju distorzirane gitarske hardcore erupcije tipa Eyesburn.

Ali Kojot i Soulcraft najjači su kad su ozbiljni i izravni; pravi reggae i je ozbiljan posao u kojem treba usavršiti međuigru perkusije i harmonije, a oni se u tome ispostavljaju kao pravi majstori. Njihov zvuk na ovom albumu je pun, masivan i slojevit. Naprijed istureni basevi s tjerajućim ritmovima i moćnom puhačkom sekcijom pokazuju kakvu snagu, na pravi način odsvirani reggae, može rasplamsati. Kao primjerice u instrumentalu "Jericho", gdje prodorne i široke duhačke dionice još jednom oživljavaju biblijske trube, koje su na koncu navodno dovele do pada zidina ovog drevnog grada.

A ispod svih ovih sviračkih finesa, koje su užitak same po sebi - ispod skriveno - ovaj album figurira kao hvalospjev onima koji su na Kojota i njegove suputnike u bendu očito djelovali formativno. Na prvom mjestu je, naravno, Bob Marley, čije legendarne one-drop himne odjekuju u uvodnoj "Selah". Među ostalom se mogu raspoznati i utjecaji Burning Speara u nevjerojatno energičnoj "Rise" ('Jah Jah was my rider').

"Safe Planet" ima potencijal konačno plasirati Kojota i Soulcraft na međunarodnu razinu vrhunskih reggae-aktova, gdje po svim kriterijima odavno i pripadaju.