Kamo ćemo krenuti dalje? - pita se Hornsman Coyote u drugoj po redu pjesmi novog albuma, kojeg je snimio s prijateljima iz domaće reggae scene. Premda se u toj pjesmi odnosi na sveukupno stanje današnjeg društva, isto pitanje si je možda i sam postavio nakon otprilike svega što jedan reggae umjetnik može postići. Glavni je član i pokretačka snaga iza jednog od ključnih (crossover)reggae bendova regije, kultnog Eyesburna; ostvario je uspješnu solo karijeru, prilikom koje je surađivao s mnogim svjetski poznatim imenima kao što su Lee Perry, Max Romeo, Iration Steppas i drugi, a njegov trombon postao mu je zaštitnički znak, poznat daleko izvan granica matične mu države. Tu se onda nekako čini logičnim korak koji je ovdje poduzeo, okupivši kvalitetnu ekipu domaćih muzičara i isto tako prvoklasnih stranih gostiju kao što su Lutan Fyah u "Bloodsuckers", Horace Thompson u "Soul Rebel" ili austrijski House of Riddim tim.

Na novom albumu dominiraju živa, organična svirka i harmonične Hornsmanove melodije trombona. 'Poslije intenzivne suradnje s inozemnim producentima, moja dugogodišnja želja je bila da napravim jedan album s prijateljima muzičarima domaće reggae scene i to se konačno dogodilo' - izjavio je povodom izlaska ovog albuma. No, Hornsman je i vrsni pjevač s karakterističnim glasom, što još jednom daje do znanja u ovom albumu, koji obuhvaća četrnaest pjesama koje su obilježile njegovu solo karijeru, nanovo aranžirane i uživo snimljene u studiju. Poznavatelji njegovog opusa zasigurno će prepoznati neke od ovih brojeva, a i oni manje informirani prisjetit će se možda hita "Belly Of The Beast", kojeg je s jamajkanskim reggae-deejayom i pjevačem Jah Masonom objavio prije nekih godinu dana. Na rečenom sedam-inčnom izdanju našla je se još jedna pjesma, koja je i ovdje uvrštena. Riječ je o "Seems Like Revolution", u kojoj precizno i točno navodi naznake koje neminovno najavljuju jednu revoluciju.

Zna dobro Nemanja Kojić aka Kojot o čemu on ovdje priča, budući da je se i sam u devedesetim borio protiv diktature i svakako da nije jedan od onih salonskih aktivista, koji su o tome svemu čitali tek u knjigama i gledali u dokumentarcima na YouTube-u. Ali on se i dan danas bori protiv predrasuda i licemjerja, koje nije simptomatično samo za Srbiju, već i čitavo okruženje. Stoga nije iznenađujuće da je većina pjesama na ovom albumu obojena upravo društveno-kritičkom tematikom, kao uostalom i većina njegovog materijala. Tek u "I'll Be There" i "Queen Of My Heart" osvrće se nešto intimnijim stvarima. On je bio i ostao u svojoj srži buntovnik i ratnik kao što to i kaže u "Soul Rebel", u neumornoj borbi protiv raznih krvopija ("Bloodsuckers") u skupocjenim odjelima. Samo po sebi to nije ništa neobično za jednog reggae artista, ali u Kojotovom slučaju to sve zvuči ipak više autentično i stvarno. Jer on svoje pjesme doista i živi.

Zahvaljujući instrumentalnim izvedbama njegova pratećeg benda Soulcraft koji su, pored drugih, u obliku saksofona Dušana Petrovića, gitare Nenada Gajina i snažnog basa Damjana Ćirilovića, ovim pjesmama podarili novi život i energiju uživo izvedenih aranžmana. Kao što ističe u "I'll Be There", on nije sluga i ne treba mu gospodar koji bi ga tjerao, zato su i ovi aranžmani na neki način simbolično opušteni, spori ali moćni. Tek u pjesmama kao što je "Morning Star", izvorno objavljenoj na albumu "What Next", Hornsman i Soulcraft ubacuju u nešto veću brzinu. Pjesme su vrlo harmonične, s mjestimičnim uplivima egzotične flaute, klavijature i raznih perkusija, a duhačke melodije se nesmetano rasprostiru iznad čvrste ritam sekcije, što najbolje dolazi do izražaja u uvodnom instrumentalu "Serbia to Abyssinia" i kratkom odjavnom "Outro". Ono što je s ovim albumom uspio je sakupiti svoje brojne pjesme, koje su radi različitih suradnja i produkcija u kvalitetama oscilirale, pod jedan zajednički pristup, a može se slobodno reći da one gotovo sve ovdje zvuče puno bolje već u svojim izvornim oblicima, budući da je većina njegovog solo materijala bila tanke digitalne prirode.

Na pitanje od početka, kamo dalje krenuti, ovo je pravi odgovor. "Hornsman Coyote and Soulcraft" prikazuje Kojota kao sazrelog umjetnika s višegodišnjim stažom, koji je napokon pronašao prave ljude s kojima može surađivati i svirati, te mu zapravo više nije potrebno da se upušta u nekakve divlje kolaboracije kao prije. Osim onih kao što je sudjelovanje na novom albumu Lee Scratch Perry, koji izlazi koncem ovog mjeseca. I na kraju, vjerojatno nije ni potrebno dodatno naglasiti da ovaj album spada među najbolja reggae ostvarenja na ovim prostorima.