Prilikom posjete pacifičkom otoku Mauiju početkom dvijetisućitih, Rafter Roberts je, kao što to obično biva, epifanično otkrio svoju ljubav prema reggaeu slušajući tamošnje radio stanice koje skoro isključivo i vrte ovu vrstu muzike. Vrativši se natrag počeo je otkrivati sve te divne albume od Lee Perrya, The Congos, sva ta Trojan i Studio One izdanja... Rezultat je album nastao na analognoj opremi iz sedamdesetih, s četiri špure i puno pozitivne vibre. Sad, kada se netko tko po svom radu stoji izvan reggae događanja nakani oprobati u ovom fahu, dežurni skeptici poput autora ovih redaka odmah oglašavaju alarmna zvona. Jednostavno previše diletanata ima u ovom poslu. No, primjeri kao što je bivši član rock benda Legendary Pink Dots, kanađanin Ryan Moore, koji pod imenom Twilight Circus već godinama izdaje dub albume, te prvotno kao jazz muzičar Bill Lasweell ("Dreams Of Freedom - Ambient Translations Of Bob Marley in Dub") ili Richard Kirk aka Sandoz ("Chant To Jah") iz post-punk sastava Cabaret Voltaire, naučili su nas boljoj pameti da i to može dobro funkcionirati.

U taj niz se svrstava i novi album ovog kalifornijskog punkera i rockera, koji u "It's Reggae" predstavlja svoj izlet u instrumentalne reggae vode. Da ovdje nije riječ o kratkoj, jednodnevnoj ekskurziji pokazuju na detaljima bogati aranžmani, koji iznenađuju svojom originalnošću i svježinom. Rafter Roberts u ovih ukupno dvanaest skladbi raspreda svoju interpretaciju reggaea, bez da je opterećen tipičnim matricama ovog stila. Promjenjivi ali čvrsti ritmovi, praćeni debelim bas linijama i hlapljivim efektima, jasno se orijentiraju na reggae i dub iz sedamdesetih s ponekim utjecajima osamdesetih. Ali to su samo neke smjernice ili kalupi pomoću kojih slaže melodične uplive puhača ("Computer Chip Cory"), energične gitarske chopove ("Shudder Lee") i prostrane synthove. Ritmovi jakih bubnjeva ne slijede nužno neke iz duba i reggaea poznate obrasce, kao niti što se mogu prepoznati neki klasični bas riddimi - Rafter ovdje nije samo vrstan učenik, već je i na svoj način inovator.

Po količini svega novog što se može ovdje čuti, može se reći da je Rafter podrobno studirao radove King Tubbya i drugih, te da je namjerno htio napraviti nešto što ne nalikuje nečemu otprije, ali ne krije svoje utjecaje. Sporo goruća "Spy Boat To Milan" ili uvodna "Wedding Ring Modulator" najbolji su primjeri za to. Dok spacey zvukovi kao u "Three Year Love" nose rukopis Scientista, ali opet i ne. Kao i što se ritmični proto-ska brojevi "Kusturica vs. Marković" (hm...) i "Translation Success" teško mogu jasno svrstati u nešto već poznato. Osim možda usporedbe s "Return of Gringo", albumom Prince Fattya iz 2011. godine.

Raznovrsnost ovog albuma u pogledu ritmova i melodija, te pažljiv odabir efekata, može se objasniti i činjenicom da je riječ o materijalima koji su nastajali u rasponu od čak deset godina. U konačnici, "It's Reggae" je, premda anakron spram aktualnih dešavanja i svojom nezgrapnom lo-fi estetikom, bez za danas tipičnih digitalnih manirizama, za slušati zabavan i u pojedinostima zanimljiv album, koji otvara neke nove horizonte.