Stvarno živimo u svijetu koji se negdje i u nekom momentu okrenuo potpuno naopačke: drugi po redu sin reggae legende Bob Marleya, Ky-mani Marley je izdao novi pop album. Da, dobro ste pročitali, jer kad se skina sva šminka i klišeizirana reggae bižuterija, onda je "Maestro" ništa drugo do jedna prosječna pop ploča, koja svoj cilj i svrhu ima u podilaženju i prodavanju. Nije da nas Ky-mani u prošlosti već nije upozorio da će to biti tako. On stalno i ističe da ne želi da ga se gleda isključivo kao reggae artistu, da je njegov horizont puno širi, i to je sasvim ok.

Pa hajde da vidimo što je on to u ovom svom šestom po redu albumu tako "maestralno" iskombinirao: jedan od "genijalnih" poteza je taj što je se dosjetio da upotrijebi otrcani plesni pop s prožvakanim laganim synth pasažama kao u "Champagne Dreams feat. Kreesha Turner" ili "Get High"; uzeo je lagani hip hop ritam za kućne domaćice i uz njega prikačio duboke klavirske intonacije kao u "The Chant", a sličnu recepturu je primijenio i u kolaboraciji s bratom Damianom u "Keepers of the Light"; onda je u "Fancy Things" uzeo šablonu electro beatova i akustične gitare, to je sigurica trenutno je u trendu; potom iz naftalina izvukao već otrule hip hop minijature i nadahnuto iskomponirao "Destructive Love Affair", koja se iz petnih žila upinje da ne ispadne patetično - ali zvuči upravo tako; a u distorziranoj "Valley of Death" si je jadan čak umislio da je Soundgarden?! Jedina donekle upotrebljiva pjesma je "We Are", koju spašava zajedničko sudjelovanje Gentlemana i Matisyahu.

Da, zajebana je to stvar kad ti odmalena govore da imaš talenta kao tvoj otac, da sve što uradiš ima neku dodatnu dimenziju i auru "natural mystica" - ali tebi su njegovi šlagvorti poput unity i one love tek artikli za izlog s kojima mamiš znatiželjne i naivne prolaznike. Najveći problem ipak nastaje kad počneš i sam vjerovati da si poseban, jer više nikog nema u tvom okruženju da ti kaže neko oprečno i realno mišljenje. Rezultat je da jednog dana se probudiš i umisliš sam sebi da si nekakav maestro (STJ), a tako onda i nazoveš svoj novi album - da to i svi drugi saznaju. A vjerojatno ćeš za njega dobiti i Grammya, budući da je on rezerviran za Marleyevu rodbinu do šesnaestog koljena, prijatelje i susjede.

Znate kako si možete uštedjeti patnje i novaca i prepoznati ovakve albume unaprijed? Kad u najavi i informaciji piše: "album koji će se svidjeti svim slušateljima..." ili "album u kojem će se pronaći svi koji...". Kad to pročitate, bježite od toga glavom bez obzira! Ili kao u ovom slučaju također: "Then there’s a few party songs in there, too, to lighten the mood..." - Pa navali narode, još malo pa nestalo...