Svoje repove ova kalifornijska grupa vuče još do Sublime. Upravo je frontmen ove kultne grupe, Brad Novell prepoznao potencijal Kyle McDonalda i Miles Doughtya, dva strastvena konzumenta marihuane i osnivača od Slightly Stoopid, koji su tada još pohađali High School u Ocean Beachu, priobalnom distriktu kalifornijskog San Diega i uzeo ih ne samo pod ugovor svog labela Skunk Records, već i pod svoje okrilje. Od tada, prije nekih dvadesetak godina, Slightly Stoopid su tako rekući inficirali prije svega američku scenu sa svojom mješavinom reggaea, rocka, punka, folka i hip hopa. Pri tome su zadržali šarm dvojice jednostavnih prigradskih ljubitelja ganje i tipičnog opuštenog kalifornijskog načina, koji se proteže još do šezdesetih i surferske kulture kalifornijskih plaža.

Međutim, njihov romantični eskapizam, prirodoljubivost i privrženost spomenutoj biljci, ima i drugu stranu kovanice - a to su njihovi kritički stavovi, kroz koje se ogledaju čitave generacije mladih Amerikanaca, kojima su dozlogrdili natjecateljski poslovni diktat krupnog kapitala i opresivna politika vladajuće kaste koja sve više uskraćuje one najosnovnije slobode. Tako Slightly Stoopid još od svog istoimenog debi albuma iz 1996. godine plivaju na samoj površini kao jedni od predvodnika toga revoltiranog pokreta, a iz kojeg se napaja i trenutna struja američkog reggaea i tamošnjih bendova. Mada oni sami nikad nisu bili klasični reggae bend, budući da su konstantno kroz svoje albume koketirali s drugim muzičkim pravcima. Tim više je radosna činjenica da su se u svom novom, osmom po redu albumu okrenuli reggaeu u mjeri kao nikad prije; vjerojatno i sami obrnutom putanjom pod utjecajem trenutnog američkog reggae vala.

Kako god bilo, postava je pojačana dovođenjem članova iz grupe The Aggrolites, koji već godinama furaju svoju verziju early ili skinhead reggaea, a koju oni nazivaju dirty reggae. Njihova uloga se oslikava kako u karakterističnim duhačkim dionicama primjerice u uvodnom instrumentalu "Dabbington", tako i u poletnom ska komadu "Hold It Down". Ono što su Slightly Stoopid doslovce brendirali su njihove famozne poluakustične, u zaraznom falsetu otpjevane balade u kojima kombiniraju reggae i rock s folk i hip hop motivima, a takvih i ovdje ne nedostaje - tako u "Guns in Paradise" preko plesnog dancehall ritma pružaju podlogu pratnji akustične gitare i vrlo melodičnih duhača. Dok je "This Version" punokrvna reggae numera, koja istovremeno objedinjuje sve kvalitete od Slightly Stoopid. Naravno da i među ovih četrnaest traka ima i manji broj onih koje nemaju ništa s reggaeom - u "Fuck You feat. Beardo" se okreću energičnom hardcore punku, a u "Rolling Stone" su se inspirirali fuzijom rocka i hip hopa tipa Everlast. Slično je i s novom verzijom jedne stare njihove pjesme "The Prophet", koju su i spomenuti Sublime bili preuzeli u svoj katalog.

Album "Meanwhile... Back at the Lab" je nastao između ekstenzivnih turneja, koje Slightly Stoopid rade po cijelom američkom kontinentu. Čak se može vidjeti kao predah od njih, ali u njemu i dalje zvuče svježe, razigrano, opušteno i svojeglavo kao i uvijek. A vjerojatno će i neka od ovih pjesama povećati popis njihovih evergreena kao što su nezaboravne "Anywhere I Go" ili "No Cocaine".