Šator je bio spreman danima prije, vreća također, raspoloženje na vrhuncu, a cijelim su putem do Punta Christa iz auta odzvanjale pozitivne vibracije. Idealno. I tako, u petak predvečer oko 20h, stigosmo na mjesto zločina - Seasplash! Već pri samom ulasku u kamp u zraku su se mogli osjetiti poznati mirisi prirode i bass-a, dovoljno da povjeruješ da si na pravom mjestu. Pošto je fest počeo dan-dva ranije u kampu je bilo malo teže naći pravu poziciju, al uz znoj i prašinu šatori su bili postavljeni u roku od par minuta, a noge su nas već odvele na prvi stage.

Radio Aktiv je svirao, a malobrojni posjetitelji ovog flora čagali i veselo se smiješkali. Razvodnjene točene pive osvježavale su, a kasnije samo tjerale na wc. Ali nisam se žalio, nebo je bilo vedro, temperatura visoka, a mjesec gotovo pun. Kako sam prvi put bio na ovoj lokaciji - s divljenjem sam obilazio tvrđavu i njene prastare hodnike, gotovo da sam se vratio u neku zaboravljenu prošlost. Šetnjom uokolo posjetio sam Clashsplash stejđ: dva sound systema jedan pored drugog protresli su mi tijelo najrzlaičitijim frkvencijama, a poznati i ugodni ljudi navukli su mi smiješak na lice. Noć je prolazila, a u svom tom silnom uzbuđenju nisam ni primjetio da je svuda oko nas jedna posebna i opasna životinja koje se kreće najčešće u čoporu. Riječ je naravno o babilonskom plavom jazavcu.

Oko tri u noći izvođači i publika su bili u punom naponu; plesali, pjevali, pričali i družili se bez ikakvog incidenta, pa čak i bez povišenog tona - lagano, lagno. Ali na krivom mjestu, mjestu gdje vladaju pravila grabežljivaca - opušteno je neoprezno, a neoprezan čovjek je lak i idealan plijen za opasnog sisavca - babilonskog plavog jazavca. Oči im sjaje strahom za preživljavanje, kreću se sami ili u čoporu, često se povlače u mrak i na povišena mjesta kako bi snimili situaciju, a kad napadaju - rade po sistemu sruši i bježi. I tako u neogled cijelu noć. Kako sam rekao, oko tri u noći sjeo sam uz ogradu, na relativno zbuksano mjesto i odlučio se malo opustiti. Kadli samo od jednom, bez prethodne najave ispred mene čopor! Pras - rušenje, pad, drž - nedaj, psihološka borba, odvlačenje u njihov brlog... Pokušaj da nanjuše strah im nije uspio, ali ogrebotine i zabijeni zubi u ruku su mi ostavili bolan trag i ožiljke... Kako sam imao relativno dosta sreće, pustili su me da se vratim u nadi da će me opet nanjušiti. Ali, thank Jah, više nisu.  Jedino što mi je preostalo je piti one čudne pive i pokušavati uživati u kvalitetnim izvođačima do kraja večeri, tj, do jutra.

Drugi dan je bio oprezniji, toliko oprezniji da sam mogo postat direktor zoološkog vrta. Slika mi je bila puno jasnija, a jazavci toliko uočljivi, da sam primjetio da ih ima gotovo kao i posjetitelja... No dobro... Subota se predstavila kao reperski dan - popodne Beachsplash old skul repčuga, a kasnije na Main-u repanje na dubstep i dnb. Prti Bee Gee su šokirali, ali i rasplesali, a poseban gušt je bio slušat njihove rime dok su jazavci u čudu vrtili glavom po glavnom podiju. Također, veliki shoutout ide za MC Chakku koji je cijelo vrijeme svojeg nastupa upozoravao ljude da se čuvaju zvijeri i da Babilon ne prašta.

Šta reći, koju posluku porati? Kome? Tri dana Seasplasha, puno emocija i muzike, ali bez i jedne tučnjave, čak nisam vidio nikoga ni da povraća. Jedino te proklete divlje živine koje su dosadnije od komaraca - iduće godine pametnije... I za kraj jedna pjesma od Alborosie-a (iako nije nastupao - tek će nastupit na Outlook-u) koja mi se uvukla pod kožu.

Big up 4 all mi fallen souljahs, do godine! Peace!