Tko je koliko oduševio, tko je na trenutke dosađivao, ima li previše policije... Nije se tome moglo pobjeći ni ovoga puta. Rasprave po plaži, rasprave po kampu, rasprave u obližnjoj Puntiželi. No petak je često i dan kada nam Seasplash servira i ponekog skrivenog aduta festivala, nekog izvođača od kojeg se očekivalo nešto prosječno, a na kraju je taj isti bio fenomenalan. No, o čemu se radi reći ću vam malo kasnije, zasad krenimo od početka.

Radio Aktiv je definitivno najveći potencijal ska i reggaeu naklonjenog zvuka. To je sigurno. Band je to koji na CD-u i na koncertu zvuči tehnički savršeno. Možda kreativno i nisu na vrhuncu, ali zvuk im je dovoljno komercijalan da ga prihvate šire mase, a opet dovoljno specifičan da zadovolji i one zagrižene alternativce. Ipak, Seasplash publika i nije pokazala preveliki interes za njih te su svoj nastup odradili pred tek nekoliko ljudi. Solidno i profesionalno, ali vjerujem da su se dečki osjećali pomalo usamljeno.

Zašto sam umjesto Sandokan Hi Fi-a slušao nešto što sam doživio već desetak puta? Odgovor na to pitanje leži u koncertu koji je uslijedio nakon Radio Aktiva. Znajući da ću se sljedećih dana naslušati dovoljno duba, umjesto da posjetim Clashsplash stage, odlučio sam izviditi što nude bučni i nerazvikani londonski skvoteri, inače jedini pankeri na festivalu. Ovaj potez na kraju se pokazao kao najbolji potez festivala. Upravo su Inner Terrestrialsi bend o kojem sam pričao na početku članka. Glasni, beskompromisni i dinamični. Njihov zvuk na koncertima djeluje moćno i ovaj trio ga oblikuje u savršenu simbiozu punka, duba, i reggaea. Možda je bilo boljih, ali najveće iznenađenje festivala su upravo oni.

U trenucima kada su Terrestrialsi završavali, svoj je nastup počeo Egoless. Nastup je to koji sam najviše očekivao iz razloga što još nisam ni jedan jedini put čuo neku negativnu kritiku na Egolessov live act, a nisam ga još imao prilike doživjeti. Nažalost, ovoga puta ponovila se priča te sam zbog nekih obaveza uspio uhvatiti tek zadnjih desetak minuta. Ipak, iako nisam bio tamo, po komentarima onih koji su bili da se zaključiti da se radi o nastupu u rangu inozemnih zvjezdi, a live act je kod nas zanimljiv jer i nije toliko uobičajena forma na nastupima.

Ipak, dobra strana novinarskog posla je da i kad radiš uspiješ uživati u nastupima glazbenika koji se nađu na obližnjem stageu. Tako sam, unatoč propuštenom Egolessu, svoje uši zadovoljio glazbom Adriana Sherwooda. Show je krenuo uz neki čudan (ali zanimljiv) hibrid elektronike i duba, ali stari lisac dobro je znao kako će izvozati publiku kroz svemir svoje kreativnosti, a kada mu se na bini pridružila brass sekcija, publika je bila potpuno razoružana.

I dok su Sherwood, trube i saksofoni raspamećivali glavnu pozornicu, na Clashsplash stageu su okupljenu masu zabavljali stari dobri znanci svih reggae partijanera u Hrvata, Baga Sound. Ovaj sound iz Tuzle svugdje je dobro primljen, što i ne čudi s obzirom na količinu pozitivne energije koju Soul i Moonia ponesu sa sobom iz grada soli.

No, nema vremena za gubljenje. Treba se vratiti na Mainsplash da čujemo zašto su Dubblestandart zaslužili nastup na glavnom stageu i to nakon legende poput Adriana Sherwooda.Uskoro postaje jasno da nisu slučajno tu zalutali. Naime, radi se o odličnom live dub bendu čiji je nastup održao kvalitetu kojoj je Mainsplash toga dana težio, a kada im se na bini pridružila diva Jazzmin Tutum, nastup je doživio svoj vrhunac. Nakon što je uveličala nastup Zion Traina, drugog je dana pomogla i Dubblestadartu da postanu najbolji izvođači večeri. Prekrasan glas uz odličan band, kombinacija za pamćenje.

Priliku da zatvori glavni stage dobio je domaći Dubble. Duet koji je nastavio tamo gdje je Radikal Dub Kolektiv zapeo odradio je posao gotovo savršeno te pokazao svim neupućenim gostima da i Hrvatska ima svoje uzdanice u samom vrhu dub svijeta. Vanja svojim veselim glasom očarava dok Dubolik u maniri vrhunskog profesionalca zvuk Dubblea vodi do savršenstva. S Dubbleom ne možete pogriješiti.

Nakon Dubblea, vrijeme je za otići do svog šatora na zasluženi odmor. Preživjeti ovaj savršeni festivalski dan nije bilo lako. Petak je, pokazat će se, bio vrhunac festivala, a još je trebalo dva dana preživjeti.