Super chill energijom ovi veseli dub/reggae & jungle kolektivci i aktivisti zagrijavaju festival. Pjesme posvećene rastafarijanizmu, problemu pod nazvan "JMBG", Jah-u... sačinjavale su sasvim pristojnu kombinaciju početka jedne zanimljive večeri.

Spuštanje na pijesak, početak koncerta benda Makako Jump. Na prvi pogled bilo mi je jasno da će biti energićnog reggaea; citiram: "Are you
ready to jump?!". Osmorica Talijana, vođeni gostom i kolegom iz Slovenije Tadiman iz Slovenije. Čovjek s predugim dredovima koji priča hrvatsko/slovenskim jezikom, ujedno i skače doslovno metar u zrak te povlači sve oko sebe u tako pozitivnu energiju da nisam mogao skinut
smiješak s lica cijelu večer! Svirali su pjesme poput (koje svakako preporučam) "What About System", "People kill people", "Jump up" i vrhunsku verziju Bob Dylanove pjesme u prepjevu "Knocking on Babylon's doors". Pristojno vraćanje na prvi bis s akustičnom gitarom i pozdravljanje publike Makako Jump definitivno osvaja publiku i mene osobno uz večer punog mjeseca stvara vrlo osobno/prijateljski "one love" osjećaj!

E, sad se vraćam na početak: ulazeći na festival i skupljajući akreditaciju od jedne gospođice dobio sam zamolbu da sve bendove možemo slikavati i snimati, osim benda Jamaram. Kažem: Dobro, nema problema. Ali kako to inače ide, plaćajući kavu s početka susreo sam vrlo pristojnog "stranca" koji me užiciao cigaretu i pitao koji sam bend došao vidjeti; odgovaram: "Sve bendove, naravno!". Sljedećim pitanjem se odao; - Jesi dosad slušao Jamaram? - Mudro odgovaram: "Nešto malo, čisto da čujem što me čeka!". Dobivam smiješak i pivu te vrlo ugodan razgovor od putovanju kroz lijepu našu s pjevačom benda Tomom. Kaže mi da oni nemaju problema ni sa snimanjem, niti sa slikanjem - da to menadžer voli zezati organizatore.

O bendu Jamaram ću biti najkraći što mogu (jer ćete ovo čitati sljedećih
tri mjeseca). Bend je tako digao razinu energije da si mogao vidjeti ljude
da doslovno od skakanja stvaraju rupe u pijesku koje će se danima poravnavati. Od duba do rock n' rolla pa sve do ska, funka i reggaea.

Karizmatičnim nastupom, vrhunskim brass i bubnjarsko/prekusjonstičkim
dionicama plesalo se punih dva sata. Vrhunske stvari "Jamaram style", "End of the world", "La Famille" (s prekrasnom posvetom svakoj osobi u publici da smo svi jedna velika obitelj) i "Green Leaf" za koju su izveli dvije plesačice, koje su uz trubača publici pokazivali plesne pokrete. Trostruko vraćanje na bis, skakanje s pozornice - stvaranje "Human washing machine" i bombastični valovi u publici su samo mali dio šoua zvan Jamaram.

Zadnji bend večeri: ST!llness! Domaća raja s izdanim trećim albumom, vrhunski predstavnici domaće scene. Malo tehničkih problema, ali kroz dvije pjesme zvuk je bio upotpunjen. Yuri, po meni definitivno jedan od najenergičnijih i vrhunski frontmena - okružen zidom zvukova zvanim ST!llness. Uvod u koncert je odabrao Đelo Hadžiselimović, zaredale su se "Banana split", "Egoskopija", "Terapija" su doslovno obavile svoj medicinski učinak te me poslali u "krpe".

Sve u svemu, gledajući da sam sve bendove gledao po prvi put osim ST!llnessa oduševljen sam - lokacija pogođena, večer i ugođaj vrhunski,
svijeta nije bilo koliko sam očekivao ali to je bio najmanji problem (btw. preplivat se moglo, da znate!) - energija 101%!