Dugo se iščekivao album prvijenac Bamwisea, čak godinama. U travnju 2017. izašao je napokon „Soundproof“, a matični grad Zagreb, našao se na posljednjem mjestu njihove europske turneje.

Bamwise već dugo nisu imali koncert u Zagrebu, a obzirom na dub aktivizam svakog pojedinog člana benda, rezultat zanimanja publike nije izostao. U petak 9. lipnja zakazana je ta famozna koncertna promocija u Pogonu jedinstvo s afterom u Močvari koja se poprilično dugo nabrijavala i iščekivala. Oko sebe su okupili reprezentativno društvo koje im je sve ove godine pružalo podršku. Tako su večer otvorili Bass Culture koji su nažalost svoj set odvrtili pred praznim Pogonom Jedinstvo no vrlo su koncentrirano uveli večer u Bamwise pogon. Dok se njihov set približavao kraju, majstori iz Bamwisea tiho su se, poput malih, marljivih pauka ušuljali na pozornicu i oko 22.30 njihovo jedinstvo je otpočelo. Materijal sa „Soundproofa“ smo već odslušali na njihovim koncertima no usviranost benda i njihova težnja prema perfekcionizmu zvuka donijela je ovaj nastup do savršenstva. Isporučili su nam sat i pol kompleksnog duba, duba koji razara, a ujedno djeluje umirujuće. Njihova snažna energija prolila se po publici već na početku koncerta no kao da je falio jedan udarac koji će rasplamstati strasti. Mislim da se to dogodilo na „Tarantinu“, a imali smo priliku čuti sve što se treba čuti od ovog benda. Pipo i Igor su svirački dominirali na gitari i basu, Goldo se potrgao na bubnju, a Andrija briljirao kao MC. Pozadinski članovi benda Marijana s vizualima i Robi kao inžinjer zvuka su također napravili posao bez greške. Nije lako nastupiti pred domaćom publikom koja je se tek razbuđivala kako je koncert prilazio kraju. Zakucavanje sa „Sound Engineerom“, aktualnim singlom „Fury“ na kojoj je dodan „Run From Sound“ donijelo je kompleksno finale koncerta. Njihova dominacija na pozornici uz savršeno ozvučenje zahtjevalo je visoku koncentraciju i kao što se očekivalo od njih, ispostavili su nam bezkompromisni dub. Njihovo stvaralaštvo poziva na akciju, na djelovanje unutar naše zajednice. Bamwise su ostavili unazad deset godina trag na sceni, a napokon je došlo vrijeme da počnu ubirati plodove svog marljivog i kvalitetnog rada.

Nakon što nam je Bamwise prodrmao kosti, na red su došli drugi velikani s naše scene. After party se nastavio unutar Močvare, a prvi na redu je bio Dubolik. Njegov live također nije baš pitka voda, zatvoreni umovi njegovu radikalnu dub dozu nisu spremni podnijeti. Dubolik, koji je uvijek možda ostao u sjeni još jednom je pokazao svoje umijeće izvođenja duba te je upogonio Močvaru za nastup Egolessa. Srećom, zvuk u Močvari je unutar svojih okvira odisao kvalitetom i uspješno je podnio silinu Dubolika, a zatim i Egolessa. Pri nastupu još jednog producentskog dragulja s naše scene, zaključila sam da možda imamo mini scenu, no s iznimno jakim pojedincima. Nadam se da je svima jasno da se Egolessa više ne propušta. Čovjeka s bogatom karijerom i iznimnim uspjehom izvan naših granica teško je postaviti za warm up ili after. Nije jednom Egoless pojeo malu djecu te konstataciju da je postao zvijezda treba prihvatiti s čvrstim nogama na zemlji. Razbacanu, solidno popunjenu Močvaru uz čvrste dub to dubstep linije Ognjena Zečevića možemo shvatiti kao šlag na torti ovog domaćeg dub susreta. Dugo nije bilo ovako kvalitetnog događanja gdje su Bamwise, Dubolik i Egoless se pokazali (iako su se već odavno dokazali) kao najuspješniji predvodnici naše scene. Nekako je bilo teško vjerovat da će ovakv line up doživjeti kolaps. Nakon Egolessa, pult je prepušten Funk Guruu, a zatim i MMMenigi koje sam nažalost propustila no uvjerena sam da nisu podbacili.

A kuda ide Bamwise? Vidjet ćemo.

Foto: Sunčica Remenar