Zakasnili smo te večeri dvaput. Dva benda, dva kašnjenja. A KSET je te večeri bio najbolje mjesto za dobar provod. Jedini riječki ska bend (a koliko ih je sveukupno u Hrvatskoj?) kao predgrupa i najbolji srpski ska bend kao poslastica večeri, takav je plan bio prošlog petka u jednom od poznatijih zagrebačkih klubova.

Ove noći ovdje nije bilo policije, navodno čestog posjetitelja ovog kluba, niti njihovog nekadašnjeg ministra, ali skupila se lijepa brojka ljubitelja dobrog starog ska ritma i neobožavatelja najjeftinije regionalne prostitutke. Ali, prije nego smo se plesom i jasnim parolama počeli ludo zabavljati i odupirati našim susjedima omiljenom „pederu“ i nadolazećoj „strejterki“ žestokih Beograđana, zagrijali su nas stari riječki fušeri u „novoj“ postavi, Officer Down. Teško se (a i besmisleno) više osvrtati na sve te silne promjene Officera, ali eto, svaki njihov koncert nudi neku novost. Tako su se sada pridružili neki novi, a vratili neki stari članovi. Međutim, uz sve promjene, Officer je zapravo zanimljiviji nego ikada prije. Na bini djeluju opušteno, a stalne promjene ne štete usviranosti koliko bi to bio slučaj u nekom drugom bendu. Navikli su ljudi. Uz nove (i stare koji se vraćaju nakon godina pauze) koji se jako brzo uklapaju u priču, svakako se ne smije zaboraviti ni Janu, pjevačicu koja, ako se ne varam, sada već puni dvije godine u bendu. Imali su Officeri i simpatičnijih i školovanijih pjevačica, ali se Jana u neku ruku najbolje uklopila u bend. Sam njen nastup s Officerima djeluje kao da je ovdje već dugo i kao da je zapravo u svom prirodnom okruženju. I prethodnice su se odlično snašle u svojim fazama benda, ali Jana je ipak svoju fazu iskoristila na najbolji mogući način. Officeri sada imaju i najbolji repertoar, uz vrlo dobru ravnotežu obrada, pjesama sa „Fušeri uzvraćaju udarac“ i onih sa „Mau Mau“.

Svime ovime Officeri su nas, u ionako prevrućem i prezagušljivom klubu, jako dobro zagrijali za podužu puš-pauzu zbog koje smo i drugi put ove večeri zakasnili na svirku. Međutim, tek nekoliko minuta nakon ulaska bilo je jasno da smo „upali“ na najbolju ska feštu održanu u Hrvatskoj u nekoliko posljednjih godina. Samostalni Referenti su već žestoko zagazili u svoj repertoar, a atmosfera u vrlo dobro popunjenom i još toplijem i zagušljivijem klubu bližila se usijanju dok su se redali hitovi kojih je, srećom, veliki broj u karijeri vjerojatno najboljeg srpskog ska benda. Pomalo je iznenađujuće koliko je repertoar Referenata zapravo poznat zagrebačkoj publici, međutim ovakav bend i zaslužuje rasplesanu i raspjevanu publiku, kakva je te večeri bila u KSET-u dok su se jedna na drugu redale „LungovSka“, „Novi Dan“, „Promene“, „Devedesete“, „Žene i Vino“ „Život je san“, „Crta“, „Moje pesme, moji snovi (Kurac na biciklu)“... Energija koju su Samostalni Referenti isporučivali pri tome je bila nevjerojatna te se spektakl polako ali sigurno pretvarao u pozitivni kaos. Baš ono što dobar ska koncert mora ponuditi publici. Budući da je tu pozitivnu energiju bilo teško svladati, uskoro se i nekoliko mladića iz publike našlo na pozornici te su zajedno s bendom nastavili koncert odozgo. Uskoro je broj publike postajao sve veći, a Referenti su nastavili u svojem filmu voziti kroz svoj repertoar. Nekoliko su prilika iskoristili i kako bi dio koncerta posvetili njima „omiljenom“ Vučiću („Ne, ja nisam diktator“) te kako bi cijeli KSET naveli na skandiranje „Vučiću pederu“. Kada su, nažalost prerano, završili sa svojim repertoarom, još jednom su pokazali svoju veličinu kada su, za bend pankerskog backgrounda neobično, zamolili publiku da im dopusti izvedu „Za moj Beograd“, što je publika oduševljeno prihvatila te „odradila“ tu pjesmu energičnije od svih ostalih, za što su na kraju dobili riječi benda „Hvala vam što ste normalni!“. I zaista, svi su razumjeli njihovu ljubav prema vlastitom gradu. 

Koncert Samostalnih Referenata je, unatoč mnogim jakim imenima koja će ove godine posjetiti Lijepu Našu, sigurno jedan od najboljih (malih) koncerata u posljednje vrijeme. Nešto što se nikako ne smije propustiti. Nažalost, njihovi sunarodnjaci ih ovog ljeta neće slušati. Međutim, budimo Balkanci, iskoristimo nevolju susjeda i iskoristimo priliku sada kada su primorani lutati susjednim zemljama. Požaliti sigurno nećemo.

Tajana Barac © Fotosekcija KSET-a