Suradnja s ekipom iz Goulash Diska pokazala se kao zgoditak sezone i ako tako ostane, Seasplash službeno će biti mjesto s izvođačima za svačije uši. Riskirala sam ove godine i dovukla hrpu svoje ekipe koja nije imala pojma tko uopće nastupa na festivalu i ispalo je da su se svi vrhunski zabavili. Živa istina! Već u četvrtak kada smo uletjeli na tvrđavu, taman na pola koncerta New York Jazz Ska Ensemblea, atmosfera je bila fino zakuhana, a Chami Cool su samo nastavili u istom tonu samo puno brže i energičnije. Osjetila se „manuchaovska“ energija u balkansko-francusko-argentinskoj maniri i ljudi su vrištali. Mainsplash je te večeri zatvorio dub veteran, Jah Free, svojim stvarima koje su prema mom mišljenju osvježile dub repertoar festivala. A možda sam se samo zasitila duba pa mi je odgovaralo slušati nekoga iz te domene za koga nisam ni znala dok nije izašao line up. Moram napomenuti da je Disko on the side pozornicu „razvalio“ Sun Matt i svi koji su podizali tokene kraj te pozornice, nisu mogli hladnokrvno zaobići njegovu selekciju inspiriranu orijentalnim zvukovima i onim malo žešćim, iz goa/trance branše. Na istoj toj pozornici je netko „rokao“ cumbiu zadnji dan nakon Chancha via Circuitoa, headlinera Goulash Diska, koji je zadovoljio sva očekivanja svojim nastupom, no nažalost, prekratko. Chancha je nastupao oko sat vremena, što je ništa u odnosu na neumornog Timbolettija, Khalila i Be Svendsena koji su osim na službenim pozornicama Goulash Diska vrtili dan i noć, a dok nisu imali što raditi, „kuhali“ su se za DJ pultom zajedno s Reom iz King Shanga, Kivijem i Zeytinom iz Turske na pozornici Muzike Miliona po najvećim vrućinama. Ta mala pozornica na svjetioniku iza tvrđave neumorno je zabavljala dežurne entuzijaste kada na tvrđavi nije bilo ničega, i komotno ću reći da su tamo dolazili ljudi koji zaista uživaju u puštanju glazbe, jer malo tko bi puštao od jutra do mraka na +35 u hladu. Čovjek s pregršt rekvizita za scenski nastup i česti gost, Haris Pilton, je na toj pozornici odlučio i snimiti svoj novi spot u vrijeme kad su se izmjenjivali Zeytin i Vibrica sa svojim ratobornim bubnjevima.

Electrosplash je pozornica koju nerado posjećujem, što zbog mraka, što zbog toga jer nema drambe koja mi paše, no zadnji dan su Maja Pa i Bebbeto fino protresli taj dio tvrđave svojim „masnim“, ali melodičnim tech-house selekcijama. Kiša Metaka su sa stilom u subotu otvorili na Mainsplashu, a onda su nas i ove godine svojim energičnim nastupom počastili ST!llnessi. Hornsman Coyote i Soulcraft su se na pozornici rasplesali kao da su dio publike, a ne izvođači i tako osvojili naša srca. Kraj te večeri je zvučao kao apokalipsa; francuski Iphaze. Ne znam jel to samo meni tako djeluje, ali imam osjećaj da je netko šutao perilicu za pranje rublja po pozornici, a što me razbjesnilo, upropastili su kultnu stvar „Inve Mule Tchako“ iz „Petog elementa“ i još nekoliko dobrih soundtrackova, a tad sam već izletjela van jer ne podnosim masakr klasika. Možda je to njihov stil, al meni dobro nije bilo pa sam se išla osvježiti na uvijek dosljedne dubove Digitrona.

Možete slobodno na mene vikati, ali smatram da su dubstep i drum'n'bass dva žanra koja su umjesto da evoluiraju, eksplodirala. I to je grijeh. Drugi grijeh je kroničan nedostatak pitke vode na festivalu i mislim da je vrijeme da se to riješi. Ipak to nije festival koji je nastao jučer. Također, srela sam puno ljudi koji su tvrdili da su kartu platili manje nakon 3.30 ujutro, a s druge strane, bila je nekolicina bijesnih ljudi koji o tome pojma nisu imali pa su se istresali na jadnim redarima koji im objašnjenje nisu mogli dati jer to njihov posao nije. Glazba je ove godine pokrila te nedostatke te na svu sreću, incidenata nije bilo. Bar koliko ja znam. Sassjino žestoko repanje otvorilo je zadnju večer na Mainu, a nakon nje su „zaprašili“ i Elementalovci. Začudilo me što Sassja i Remi nisu zajedno otpjevale „Etikete“, no shvatila sam to kao Reminu pravu prijateljsku gestu; pustila je Sassju da zasjaji u svom trenutku. The Natural Dub Cluster nisu dub koji osobno preferiram, no sudeći po ekipi koja je dojurila s Dubsplasha, zadovoljili su dubovske apetite, pogotovo fanove malo mračnijeg zvuka. Zanimljivo iskustvo bili su Abop koji nisam još nikad slušala i na tren su me hipnotizirali jer su kao pojava neobično glazbeno iskustvo. Baš kao što su cure s „boob stagea“ oduševile svih koji su onuda prošli. Više od pola posjetitelja bilo je obojano neonskim bojama i svjetlucavim šljokicama, a potaknule su i neke ljude da se i oni oslobode od svoje odjeće. Kombinacija Seasplasha i Goulasha pokazala se kao dobitna kombinacija, ne samo zbog raznolikosti programa, već zbog raznolikosti posjetitelja. Goulash je približio Seasplash svačijim ušima i nema ušiju koje taj program ne može zadovoljiti.

Foto: Ivana i Vedran Grgas