Seasplash festival jedan je od već tradicionalnih hrvatskih festivala na koji se svi rado ponovno svake godine vraćamo jer predstavlja idealno festivalsko ljetovanje na magičnoj lokaciji štinjanske tvrđave Punta Christo. Seasplash dovodi najbolje izvođače iz regije i poznata gostujuća imena sa svih strana svijeta, podiji su uvijek živopisni i raznovrsni, može se reći da nude uistinu za svakog ponešto, a pleše se na dub, reggae, ska, dubstep, hip hop, world music, ali i različitu elektronsku muziku, ove godine proširenu s glazbom Goulash festivala s kojima se Splash spojio. Pokušava se zadovoljiti široki spektar muzičkih stilova, od onih tradicionalnih do modernih, te se može uživati u nastupima antologijskih i aktualnih izvođača, ali se i daje prilika mladim, svježim i tek nadolazećim snagama.

Siti Hlapci su vodeći reggae sastav osnovan u Mariboru davne 1998. godine te su vrlo brzo postali poznati po cijeloj Sloveniji. Nisam sigurna jesu li već imali priliku posjete Hrvatskoj, no pripala im je čast zasvirati kao prvi izvođač u petak na glavnoj pozornici. Nažalost, nastupili su pred malim brojem ljudi, no to ih nije smetalo da svoj nastup izvedu kvalitetno i s vidljivom ljubavi prema glazbi koju stvaraju. Grupa djeluje pod vodstvom autora glazbe, pjevača te instrumentalista Tadimana - Tadeja Tratnika, koji je također jedan od pionira reggae kulture u Sloveniji i pjevač talijanske reggae grupe Makako Jump. Meni osobno, malo previše vuku na neki jako veseli boy band te mi je teško dati mišljenje o njihovom nastupu, jer to nije glazba u kojoj mogu uživati, no ne sumnjam da nisu pronašli svoje poklonike zbog žestoke svirke i tekstova punih poruka o ljubavi, boljem svijetu, lakim drogama i uživanju u životu.

Superhiks, šesteročlani makedonski ska-punk bend s primjesama reggae, rock, latino i balkanske etno glazbe koji uživa već niz godina veliki uspjeh, posebice na Balkanu, zapalio je i užario atmosferu prije nastupa po meni glavnih headlinera Splasha. Poznati su po svojem uvijek energičnom nastupu koji diže na noge i stvara dernek, veselicu s puno plesa, skakanja i zabave. Momci imaju iza sebe više od dvadeset godina karijere, beskonačno puno odrađenih koncerata te i dalje svojom pojavom uvijek naprave potpuni raspašoj među publikom, a tako je bilo i na Seasplashu.

Zvijezde subotnje večeri, ako ne i samog festivala, bio je bend koji se pobrinuo za stvaranje prave rasta & reggae atmosfere. Inner Circle, iza kojih stoji niz uspješnih projekata, doputovali su s daleke Jamajke kako bi našoj publici pokazali zbog čega ih se svrstava među najcjenjenije roots reggae grupe, osnovane još davne 1968. godine. Njihov nastup prvotno je bio zakazan za 22.30 sati, no ipak je došlo do mijenjanja termina te su prebačeni za svirku nešto kasnije. To se pokazalo kao dobar potez jer naša festivalska publika nije nažalost naviknuta pohoditi nastupe “tako rano”pa su ipak imali čast zanjihati oko ponoći sve prisutne u prilično napunjenom prostoru main stagea. Sve da nikad niste čuli za ime Inner Circle i posve ste neupućeni u reggae kulturu, sigurno ste barem jednom u životu zapjevušili neki od njihovih hitova koji ne zastarjevaju, poput "Sweat (A La La La La Long)", "Bad Boys" ili „Bad to the bone“.

Za kraj, konačno malo meditativnog duba i na glavnoj pozornici. Nucleus Roots zaslužni su za pokretanje i očuvanje roots kulture na mančesterskoj reggae sceni te su laganim dubićem napravili fin uvod za ono što je slijedilo kasnije, a bila je to cjelonoćna peglaona heavy dubba pod palicom Warrior Chargea.

Na dub flooru ove godine utaborena su bila tri sound systema, Warriora, naših Digitronaca te Splashov sound. Tokom svih večeri puštane su trake s najmasnijim bassevima, od rootsa do steppersa, a hipnotički ples trajao je svakodnevno do zore. Svi toga željni, uistinu su dobili vrhunsku dozu plesne čarolije, a ja sam konačno shvatila razlog zbog kojeg dolazim svake godine na Splash. Osim svaki put sve većeg broja dragih ljudi, koje nemam prilike vidjeti na okupu ni na jednom drugom mjestu, razlog tome je doček nedjeljnog jutra s Digitronom. Nakon cijele noći čistog duba i teškog bassa, pozdravljanje sunca na ovaj način, moguće je samo na Fort Punta Christu. Pokušaj opisivanja vibrice i atmosfere koja se stvori tokom noći i kulminira pred jutro bio bi bezuspješan, tako da možete mi samo povjerovati da bude uvijek, i svaki put, jednostavno prekrasno. Pozitiva, ljubav i dijeljenje osmijeha dok se prašina diže i ulazi u svaku poru, nešto je što volite ili ne volite.

Foto: Ivana i Vedran Grgas