Kad se legende dohvate instrumenata, to ne može biti promašaj. Bilo da je najsporija i najmanje dinamična pjesma, originalni roots groove koji odiše višedesetljetnim iskustvom je poput opijuma koji ne da mira. Nekada mladi i izrazito militantni mračni sastav Black Roots nastavlja da radi konstantno i predano u stilu koji ih inspirira i motivira. Iako se sada može osjetiti pozitivniji melos u njihovoj muzici u odnosu na davne početke, činjenica je da rootsu nisu nikada okrenuli leđa i ne izgleda da će to ikada uraditi. Na sreću svih koji taj istinski reggae zvuk ponajviše obožavaju, ali i na sreću samog reggaea kao žanra.
"Nothing In The Larder" ni u kojem smislu nije pretenciozni album. Štoviše, radi se o izdanju koje će vjerojatno proći ispod radara mainstream reggae medija, ali upravo zato što ovakav zvuk sve više gubi bitku u mainstreamu. Naravno, sa iskusnim roots slušaocima utisci će sigurno biti drugačiji, jer Black Roots održavaju zvuk upravo u svojoj old school formi - sa ritam sekcijom preciznom i mekom kao dušom, višeglasjima koje duh "opijaju" i instrumentalnim linijama koje poput najljepšeg melema liječe rane nastale tokom svakodnevnog Babilon ludila.
U svojoj reinkarnaciji od 2012. godine, Black Roots u prvi plan ističu puhačke linije umjesto teških klavijatura i izrazito masnih bass linija, a sa svakim albumom i riddimi postaju brži i tečniji (poslušati recimo veoma brzu "Hidden Pain"). Napredak u definiranju novog zvuka od albuma "Ghetto Feel" (2014) se značajno osjeti i na momente čak vuče na legendarni Burning Spear. Nema tu dileme ipak, to jeste Black Roots zvuk, uvijen u novo ruho koje sa godinama postaje istovremeno i jednostavnije i kvalitetnije - muzički, tekstualno i produkcijski.
Samo se prepustiti i "Nothing In The Larder" odvest će te na roots plovidbu koja se vrlo rijetko može osjetiti u današnjem reggae svetu. Ima puno mladih i fenomenalnih roots izvođača koji će sigurno iznijeti novu eru, ali ima nešto neponovljivo i jedinstveno što stari majstori donose i zato svaku priliku treba iskoristiti da se taj zvuk čuje, upije i obnavlja. To je naravno i više od zvuka, to je život, to je iskustvo.