"Natural Reaction" stoji na kraju najplodnije faze ovog kultnog britanskog benda iz Bristola, koja se protezala od ranih osamdesetih pa sve do u prve godine devedesetih. U tome periodu su se uzdigli u jednog od najboljih i najuspješnijih britanski reggae aktova, praćeno antologijskim albumima kao što su "On The Frontline" (1984.) ili "All Day All Night" (1985.). Početkom devedesetih Black Roots prestaju biti aktivni i tek 2012. godine se vraćaju s novim materijalima i albumom "On The Ground" te prošlogodišnjim "Ghetto Feel". Vrijeme između njihovog ponovnog aktiviranja je obilježeno izlaskom tri dub albuma pod zajedničkim naslovom "Dub Factor", čiji materijali su nastali još u osamdesetim u suradnji s producentima Mad Professor i Dub Judah.

U vrijeme snimanja ovog navodno posljednjeg albuma iz 1990. godine, grupu su već bili napustili jedan od pjevača, te bubnjar i basist. U takvom krnjem sastavu u tim pozivaju multiinstrumentalistu Black Steel, koji je se već prethodno profilirao solo albumima poput "Lion In The Jungle" i "Jungle Warrior", a koji su snimljeni i miksani u Ariwa studiju u Londonu. Rečeni studio je u to vrijeme imao jednu od vodećih uloga u UK dubu, s prepoznatljivim digitalnim zvukom i miksevima Mad Professora. U spomenutom studiju je snimljen i ovaj album, koji radi izmijenjene postave i činjenice da je to jedini album od Black Roots snimljen u Ariwi, odudara od svega što su do tada, a i poslije, snimili. Black Roots su do tada bili poznati po svojoj tvrdokornoj interpretaciji roots reggaea, s karakterističnim britanskim prizvukom, kojeg su dijelili s drugim otočnim bendovima poput Steel Pulse ili Capital Letters. U "Natural Reaction" su se munjevito katapultirali u tada aktualne tekovine reggaea i duba, sa svim pozitivnim i negativnim posljedicama.

Malo je reći da su se svi iznenadili ovim novim "modernim" zvukom benda, i da je mnogima bilo potrebno vremena za privikavanje. Tim više što okosnice svakog reggae benda - a to su basist i bubnjar - više nije bilo i na čije mjesto je stupio spomenuti Black Steel. Njegove dionice bubnjeva, basa i keyboarda se u velikom razlikuju od onoga što se inače očekivalo od Black Roots. Steelovi aranžmani su više ispolirani i sintetični, ritmovi brži i direktniji s nedvosmislenim prizvukom pop-reggaea, onakvog kakav će dominirati u devedesetim - i zahvaljujući kojem se reggae našao naposljetku u silaznoj putanji. Taj utisak pojačavaju pjesme iz perolake reggae-kategorije poput "Living With Jah" s dječjim keyboard pasažama, ili nemaštoviti 'ti-tiri-ti-tu-tu' refreni u "She Wants", što ni blizu nije velikokalibarskog rootsa kakav su isporučivali na početku navedenim albumima iz osamdesetih.

S druge strane, militantnim ritmovima gonjene i Mad Professorovim dub ekstravagancijama prožete skladbe kao što su naslovna "Natural Reaction", ili ritmična "Voice Of The People", demonstriraju soničnu magiju studija Ariwe i ponovno oživljavaju za Black Roots tipičnu i jedinstvenu snagu i moć. Tri završne i vrhunske dub verzije iz režije Mad Professora, uvrštene u ovo reizdanje, daju uvid u to kako zvuče poslije toga objavljeni albumi iz serije "Dub Factor". Basevi drmaju i vibriraju, ritmovi ne dopuštaju odaha, a Professorov lucidni stil miksanja vodi glavnu riječ. Sve u svemu, "Natural Reaction" nije najbolji album od Black Roots i još je manje reprezentativan za njihov sveukupni stil, ali upravo radi svoje različitosti zauzima posebno mjesto u diskografiji ovog benda.