Jamajka i Kuba imaju puno toga zajedničkog. Ne samo da su ove dvije otočne države susjedne u Karibima, već imaju i sličnu, ružnu kolonijalnu prošlost s čijim posljedicama se i dan danas - svaka na svoj način - bore. Ali ih dijele i svjetovi. Dok je Kuba tražila spas u konkretnim potezima političke i društvene revolucije, Jamajka, koja je potpuno potpala pod izrabljivački kapitalistički model zapadnih demokracija, je kroz rastafarijanizam potražila duhovnu revoluciju kroz glazbu, edukaciju i osvještenje. I jedna i druga država su danas zapravo u velikoj gabuli. Kuba zbog propalog političkog eksperimenta, a Jamajka od turbokapitalističkih ekscesa kao što su siromaštvo, nejednakost, loše upravljanje i endemska korupcija. No, i jedna i druga dijele jedan zajednički fenomen. Glazba je od ove dvije karipske države napravila svjetske supersile i koja je, tako rekući, njihov najveći izvozni produkt. Jamajka je kroz reggae velikim dijelom utjecala na modernu pop kulturu, a Kuba na glazbu Srednje i Južne Amerike, ali primjerice i jazz. I dok reggae nije imao puno poteškoća dospjeti u zapadnu kulturu (zahvaljujući Bobu Marleyju), kubanska glazba je tu imala puno većih prepreka radi izolacije u kojoj je se nalazila desetljećima. Tek s Buena Vista Social Club projektom američkog gitariste Ry Coodera i Kubanca Juan de Marcos Gonzalesa polovinom devedesetih je kubanska glazba ušla na velika vrata u modernu kulturu. Po tome primjeru je renomirani australijski producent Jake Savona AKA Mista Savona otputovao na Kubu, poveo sa sobom jamajkanske glazbenike i pjevače kao što su, među ostalim, Sly i Robbie, Ernest Ranglin, Bongo Herman i 'Bopee' Anderson te s njihovim kubanskim kolegama Rolandom Lunom i Barbarito Torresom iz spomenutog Buena Vista Social Cluba i Los Van Vanom u samo osam dana snimio ovaj album u prestižnom havanskom studiju Egrem. "Havana Meets Kingston" se ponosno predstavlja kao prvi album ovakve vrste u kojemu su glazbe ova dva otoka spojene u novi glazbeni eksperiment. On to doista i jeste. I kubanska i jamajkanska glazba su proistekle iz afričke kulturne tradicije, što ih po definiciji čini kompatibilnima. Obje u današnjoj formi su kombinacije različitih lokalnih stilova i struja. Filigrana, dijelom vrlo kompleksna plesna ritmika, te jedinstveni osjećaj za beat i melodiju su glavne karakteristike ovog kubansko-jamajkanskog albuma. Jamajkanska riddim kombinacija snažnih bubnjeva i baseva u offbeatu ovdje nailazi na kubanski downbeat, okićen raznim perkusijama i melodijama nenadmašive estetike. Najveći zgoditak, koji je Australijanac Mista Savona postigao, je pronaći pravu mjeru i izbalansirati ove dvije glazbe u jednu tečnu i konzistentnu cjelinu. Perolaka latinska gitara i sanjarska truba primjerice u uvodnom komadu "Chan Chan" slobodno lebde iznad masivnih bas linija i kotrljajućeg reggae offbeata. Dok je "Row Fisherman Row" s Prince Alla na mikrofonu, dubokim rastafarijem prožeti reggae komad, protkan lepršavim kubanskim minijaturama klavira, kao i latinskim flerom te hip hopom provjetrena verzija Marleyjeve “Positive Vibration” u “Vibraci un positive”. Mista Savona u taj cijeli konstrukt miješa dodatne dub elemente, te osvježava modernijim grooveom. Čemu su pridonijeli i pjevači tipa Lutan Fyah, Randy Valentine, Turbulence i drugi. Tako na primjer u "In The Ghetto" se latino hip hop s natruhama funka, spaja s dancehall i soul uplivima. Rezultat je album koji funkcionira na više razina. Slojevit, dubok, drukčiji i čudan.