S obećanjem da je njihov novi album pravi izbor kod svake fešte ili veselog štimunga doma, producentski duo Danny T i Tradesman jasno daju do znanja da skromnost nije jedna od njihovih vrlina. To što se vide kao nasljednici producentskih parova kao što su Sly i Robbie ili Steely i Clevie, također govori s kojim pristupom prilaze poslu ovi dečki iz engleskog Leedsa. Naročito su u tradiciji ovih potonjih. Naime, baš kao što su Steely i Clevie koncem osamdesetih i u devedesetima bili sinonim za digitalni reggae, ragga i dancehall, tako i Danny T i Tradesman u novom albumu idu njihovim stazama. U albumu "Built for Sound" ova dvojica vraćaju sjećanje na onaj manje slavni period reggae glazbe kada je se smatralo da je ona pri kraju, to jest devedesete kada je reggae prošao kroz potpunu preobrazbu usred njegove kompjuterizacije i digitalizacije, kao i pod utjecajima američkog hip hopa u početnoj formi prijetio nestati u ragga i dancehallu. Međutim, likovi kao što su Daweh Congo, Yami Bolo i Bushman na jednoj, pa i Shaggy i slični na drugoj, sačuvali su glavnu ideju kroz to teško vrijeme krize identiteta. A da nije baš sve bilo tako loše, upravo na to ukazuju Danny T i Tradesman u novom albumu. Stapanje dancehalla, reggaea, hip hopa i reggaetona je u centru albuma sa svim iz toga proizlazećim derivacijama. Digitalni basevi pumpaju elastične linije preko kompjuteriziranih, tjerajućih beatova, a ispred šarene kulise glatkih klavijatura. U "My Patrol" isporučuju ova dvojica pak suhi, minimalistički dancehall i reggaeton sa svom pripadajućom dekoracijom policijskih sirena, hitaca i guzotresnih beatova. U "Dance Haffi Nice" Daddy Freddy s nakošenim vokalom, vijugavim basevima i odbijajućim synthovima, koji kao da prkose gravitaciji, kroči stopama General Treesa, Josey Walesa i Uglymana. U ukupno dvanaest skladbi gostuje niz pjevačica i pjevača, a pored jamajkanaca Lutan Fyah, Earl 16 i spomenutog Daddy Freddyja, tu su Sandeeno, Sir Wilson, Warrior Queen, Parly B i drugi. Svi oni su "Built for Sound" učinili jednim party albumom s hrpom plesnog materijala, ali i kritičkim podtonovima za kojega se ipak, kao u mamurno jutro poslije, pita čemu je uopće trebalo.