Mala plava kugla, usamljena u bezdanu crnila, postaje sve bliža. Već je prvi senzori mogu pročešljati - aha, tamo ima života!

Čudne kamere mega-futurističnog dizajna s jebeno visokim rezolucijama ispružaju se iz goleme svemirske barke poput antena kod kukaca - samo nekoliko kratkih trenutaka poslije dolaze već prvi prizori na velike okrugle ekrane. Hm, zanimljivo, čini se da tamo dole ima čak i nekakav oblik inteligencije. Žive u umjetnim nastambama, tijela umotavaju u nekakve krpice, uspješno se mimoilaze, ne komuniciraju međusobno - svi samo bulje u neke spravice koje drže u slobodnim udovima, i koji im očito samo za to i služe. Čudna neka vrsta. 'Jedu sve i svašta', nastavljaju sitničavo zabilježavati mali Zeleni...Kad: 'We gon' start to do some farmin', all kind of things is planted/It's better for the man/Organic living, yeah!' - razglasi se odjednom i na opće zaprepaštenje, iz vanzemaljskih zvučnika.

Ono što ova znanstvena ekspedicija iz susjedne galaksije (još) ne zna, je da su upravo uhvatili frekvenciju novog albuma kultnog jamajkanskog pjevača, Earl 16-a. Da nisu "došli s Marsa", prepoznali bi odmah njegov tipični falsetni vokal. "Natty Farming" naslov je njegovog novog izdanja, kojeg je snimio u suradnji sa sve traženijim producentom Roberto Sánchezom. Ovaj Španjolac postao je u međuvremenu poznat po svojem fetišu i ljubavi za vintage sound sedamdesetih. Zapravo, i cijeli njegov studio A-Lone Ark, zajedno s mukotrpno sakupljenom opremom, stoji u znaku "zlatnog perioda" reggaea. Kao malo tko drugi danas, Sánchez je u stanju isporučiti taj organični, topli i autentični zvuk, ali je u istoj mjeri nevjerojatno sposoban i vješt producent, čije kvalitete se oslikavaju i u vrhunskim miksevima. Stoga ne čudi da je i ovaj albuma koncipiran u klasičnom showcase stilu - svaku vokalnu slijedi i njena dub verzija. Sumirano, dolazimo do ukupne brojke od šest pjesama i isto toliko pratećih dubova.

Ritmove za ovaj album Sánchez je iskopao iz arhiva još jednog legendarnog producenta, Linvala Thompsona. Tu je nabasao na stare snimke bubnjara Roots Radicsa, notornog Style Scotta, koje je potom sa svojim bendom The Producers opremio bas linijama i melodijama. Oko čvrste osnove Scottovog dinamičnog off-beat stila bubnjanja, dokazanog u bezbrojnim prilikama u rečenim Roots Radics i Dub Syndicate, miluju se nježne duhačke dionice i vijugavi basovi. Dok gitara iz drugog plana ulijeće s ritmičnom pratnjom. Baš onako kako i spada za jedan klasičan roots reggae album. Ipak mora se reći da je uglazbljenje Scottovih izvrsnih ritmova moglo biti kud i kamo hrabrije, a ne ovako tradicionalno i previše čedno. S tim da su stvari o kojima Earl ovdje pjeva za naš paleolitički modus razmišljanja još uvijek prilično banalne da bi im se posvetio skoro cijeli jedan album - ne o teškim socijalnim problemima, ne o prijetnji mogućeg novog velikog rata, već o kruhu, voćnim sokovima... Jedino u "Time Has Come" ovaj Jamajkanac se dotiče ozbiljnijih tema.

No što je, tu je. Tek nešto kasnije i nakon puno intergalaktičkih psovki i frustracija, konačno će naši vanzemaljski posjetitelji shvatiti da Earl 16 tu govori o problematici zdrave prehrane za svoju vrstu - primata, koji su tek odnedavno postali donekle svjesni samih sebe. Ruke su im još uvijek brže od pameti, tako da još ne znaju što točno rade. 'Zaslijepljeni vlastitim tehnološkim napretkom, a intelektom zaostalim na prethodnom stadiju njihove evolucije, jadni naprosto ne vide što je dobro i zdravo za njih' - zaključiše sažaljivo u svom izvještaju i nastaviše pomalo tužno dalje svoje putovanje.