Dub je definitivno najčešće zloupotrebljavan termin u suvremenom muzičkom žargonu. Jedan od razloga je i taj što je njegova definicija dosta rastezljiva, te ostavlja puno prostora za svakakve interpretacije.

Ako pitate neke od njegovih bitnijih aktera, često će te dobiti odgovor da je dub sloboda. Tu slobodu ovi Slovenci shvatili su vrlo doslovno i ukombinirali psihodelični prog/post-rock s elementima duba. Proces kako su došli do današnjeg zvuka nije se odvio preko noći. Još od 2005. godine ova skupina iz Podgurja kalibrira svoj crossover stil, koji se može smjestiti negdje između američkog Dub Trio i austrijskih Dubblestandart. Što znači dinamični ritmovi, teške i trome bas linije, te psihopatični gitarski riffovi s puno govornih samplova

U jednom intervjuu su objasnili da se naslov njihovog novog, drugog po redu albuma "Dub Naturalis" među ostalom referira na njegov analogni i dosta organični zvuk. A isto tako bi moglo stajati za činjenicu da su ovih novih osam skladbi samo u načelu dub, koji je za njih čini se tek polazna točka. I to je nešto što će die-hard dub i reggae fanove ostaviti donekle razočaranim. Tako brojevi poput uvodne "Dub Lajkov" ili "Zmagovita Dirka" imaju više duba u nazivima već što se može čuti u samim skladbama. Prva je skoro stopostotni post-rock komad s divljom gitarskom distorzijom i etno-začinima, dok je druga fuzija hip hopa/dancehalla i natruha funka i rocka. Tek se po ritmici i mjestimičnim hall i echo efektima tu može raspoznati i nekakva dub komponenta. Premalo da bi srce jače zakucalo.

No, jednom kad uvidimo da za njih dub ima tek funkciju katalizatora, ovi Slovenci se odjednom ispostavljaju kao vješti kombinatori različitih muzičkih stilova, koji se uopće ne libe smjelo eksperimentirati. U završnoj "Linda Love Dub" na primjer pored samplova iz nekakvog pornića, dominiraju vintage melodije syntha, tipične za sedamdesete. U "Dub Hunting Season" kombiniraju dinamične dub ritmove sa zvukovima usne harmonike i puno spacey efektiranja. Upravo uporaba usne harmonike kao blueserske podloge, te sampl govora iz legendarnog Charlie Chaplinovog filma "The Great Dictator" u "The Great Dubtator", ukazuje na određene paralele s vinkovačkim experimental/dub reggae bendom Sopotopot i njihovom stvarčicom "Lijena vožnja". No, da li tu ima neke veće međusobne veze između ova dva benda neka zasada ostane neriješeno u prostoru.

Svakako da su najbolji predjeli ovog oko četrdeset i pet minuta dugog albuma oni gdje se dub i reggae elementi uspijevaju probiti u prvi plan, a to su skladbe poput "Kaly Dub 1%" ili "The Big Dubowski" u kojima dub ritmika i rock psihodelija ulaze u skoro savršenu simbiozu. Međutim, najveći teret ovog albuma u cjelini je njegova nepristupačna i ukupno dosta mračna atmosfera, na koju je potrebno duže navikavanje: za post-rock previše ritmičan, a za dub previše tužan, "Dub Naturalis" nekako ne pripada nigdje, već se najviše ističe po svojem eksperimentalnom zvuku. Ne toliko za dub i reggae fanove, koliko za one željne čuti nešto drugačije i egzotično.