Trebala bih napisati koju riječ o Injahamu,  ali ne mogu reći da me ostavio bez daha i da sam se doma vraćala oduševljena koliko sam očekivala, pa ću se najprije i ja osvrnuti s kojom rečenicom na noć prije. Brain Damage je razvalio i tri dana poslije još sam prepuna dojmova i emocija, a "Royal Salute" mi i dalje odzvanja i mota se mislima! Prvi put sam imala čast i priliku doživjet solo nastup ovog francuskog dub majstora i naglašavam pritom gledanje eksplozivnog live performansa zbog kojeg je valjalo stajati blizu i osjetiti tu nevjerojatno zaraznu energiju koju širi oko sebe, pokrete, skakanje... Wow! Iako je falio soundsystem za potpuni doživljaj ovog mračnog, moćnog, psihodeličnog duba, drago mi je da se ovogodišnja Wintersplash zabava održala u Sirupu u kojem sam sada bila tek drugi put i osobno mi je prostor super prikladan za održavanje ovakvih partija! Možda presubjektivno i pristrano zbog posebno dobrog osjećaja i uzbuđenja koje me držalo tu večer, ali večer je bila savršena. Idući dan, isto mi je potvrdilo još barem pet osoba, pa zaključujem da nam je ipak svima bilo savršeno i to  od zagrijavanja za ono što slijedi s Mefom pa sve do Vrxa i Obija koji su po meni zatvorili ovu dub večer jer nakon njih slijedio je Meniga koji je prešao na neku drugu vrstu glazbe. Nastup Brain Damega učinio je da se osjećam pomalo kao na nekom partiju van Hrvatske, vibra i atmosfera koju su stvorila zadovoljno nasmiješena lica zračila je drugačije nego inače i pokazivala su da su sva dub srca ispunjena. Veliko hvala svima koji su sudjelovali u organizaciji ovog događaja!

Dan poslije, tko je imao snage pojavio se u Mastersu na Ravnicama.  Nakon Jah Billaha koji je večer otvorio u svom uobičajeno raznolikom  glazbenom stilu, očekivala sam Injahama, no pojavio se ipak prije njega uvijek zanimljiv za poslušati Igor (LoPeaks). Injahama smo dočekali već i pomalo kasno u noći, a selekcija koju je pripremio je bila posve prikladna atmosferi, laganini dub za chill nakon brutalnog petka. Do pola pet, koliko sam izdržala, nažalost nisam uspjela dočekat ni čut najavljenu mladu damu Moonkie, koja je trebala biti vokalna podrška. Navodno se pojavila tek kasnije i ispjevala svega dvije stvari čime smo ostali uskraćeni za taj vokalni dio, no eto tako je kako, ne može uvijek sve ispast kako smo očekivali. Sve u svemu, lagana i opuštena noć, s moje strane doživljena pomalo mlako i kao da je nešto falilo, no svako strano ime (francusko pogotovo) osvježenje je i vrijedi doći, podržati, poslušati, skankutati. Do idućeg duba!

Julien Duval Photography