Jedna veličanstvena era bass glazbe u Hrvatskoj je završila. Ostaje nam nada da će jednoga dana naše domaće snage uspjeti pokrenuti projekt sličan onom koji je svrstao Hrvatsku u žarište svjetske dubstep, d'n'b, jungle, grime, reggae, dub i soundsystem elite. Možda nas u budućnosti ponovno pogodi grom iz vedra neba, kao i s Outlookom. Ono čemu se nadam je da ćemo tada biti svjesniji onoga što imamo. O teroru balkanskog krkanluka ovoga puta neću. Umjesto mojih riječi, tu je reakcija O.B.F soundsystema, popraćena videom te gotovo svaki negativno ocijenjeni Facebook osvrt na stranici festivala. Ali valjda će shvatiti što im je donosio Outlook kad sljedeće godine budu u miru božjem hladili noge u moru na Hidrobazi (ili ne!?).

Odlaskom dvaju festivala, ozbiljna će financijska šteta biti nanesena svim turističkim i ugostiteljskim djelatnicima, FINA-inim i MUP-ovim POS aparatima, taksistima... Međutim, najveća rupa ostati će tamo gdje ju je nemoguće izmjeriti funtama, kunama, eurima, forintama i konvertabilnim markama. Hrvatska će i dalje ostati raj za festivalsku publiku svih profila. Ostaje nam brdo velikih, ali i još više onih, mnogima puno dražih, iako ekonomski ne toliko utjecajnih, nešto manjih i intimnijih festivala. Ako pogledamo samo žanrovski slične festivale, tu su Hospitality on the Beach, Membrain, Seasplash i Escape the city, u najmanju ruku. Nisu Outlook, ali svi oni jamče vrhunsku glazbu i odličan provod te nema straha da ćemo ostati zakinuti za kvalitetu. Ipak, Outlook je bio jamstvo da ćemo svako ljeto bar nakratko moći uživati u međunarodnim legendama i aktualnim zvijezdama. Outlook je u našu malu državicu dovodio najbolje od najboljeg: Capletona, Barringtona Levya, Lee Scratch Perrya, Maxa Romea, OBF, Iration Steppas, Jah Shaku, Mad Professora, Goldiea, Zinca, Congo Nattya, Liondub, Chopstick Dubplate, Chase & Statusa... I na ovoj listi nedostaje bar jednako toliko imena. Kada se tome pridoda i ta fantastična kulisa tvrđave i činjenica da smo mogli uživati u sessionima na soundsystemima poput Blackboard Jungle, Mungo's Hi Fi, OBF, Sinai... Bilo je lijepo, ali teško da će se opet ponoviti.

Iako nostalgija tuče, a postfestivalska depresija polako nadire, jača nego ikada, oproštaj Outlooka od tvrđave, bio je takav da bolji nije mogao biti. Atmosferom i količinom posjetitelja podsjetio je na svoje najbolje dane (unatoč nedostatku dub vibracija sa Stablesa). Zvukom je, kao i cijelim svojim vijekom, bio kategoriju iznad očekivanog. Popis izvođača je standardan, gotovo cijeli popunjen izvođačima koji su obilježili posljednjih deset godina festivala. Na oproštaju od tvrđave smo proveli dve noći i možemo potvrditi da je oproštaj bio na nivou. Gdje god krenuli, festivalom je vladala tipična Outlook atmosfera, sreća, euforija i nabrijanost. Naravno, nama uvijek najugodnija bila je ona na Subdub Areni. Ni trunka nostalgije, žaljenja, jednostavno beskrajna sreća doživljenim, umjesto tuge za onim čega više neće biti nakon što napustimo tvrđavu. Ni kratka kiša, ni gužve, ni nikakav drugi faktor nisu mogli pokvariti raspoloženje koje je vladalo tvrđavom. Izvođači su se redali, a svi su jednako fantastično dočekani od publike, a i svi od reda, bar oni koje smo uspjeli poslušati, svoj su dio posla odradili na nivou zadatka.

Scene s oproštaja urezati će nam se svima u kolektivno u pamćenje te će se pridružiti uspomenama na Chopstick Dubplate vs Liondub International Soundclash, prvi doživljaj Jah Shake na Mungo's-u, prvi udarac bassa na Sinai Soundsystemu, vokalnom savršenstvu Barringtona Levya u četiri ujutro, prvom Andy C setu na Harbouru i mnogim drugim uspomenama kojih smo, zahvaljujući Outlooku, doživjeli nebrojeno u proteklih deset godina. Nakon svega što smo doživjeli na tvrđavi Punta Christo, ne tugujmo što je otišao, već budimo sretni zbog doživljenog.

Foto: Daniel Kiršić (Pozitivan Ritam)