Međutim, i ta su dva dana bila dovoljna da bi utvrdili gradivo o tome koliko je Outlook superioran nad raznim festivalima koji opsjedaju našu obalu. Najveća prednost Outlooka pred konkurencijom je posvećenost kvaliteti ozvučenja pa nam sveprisutnost soundsystem kulture donosi situaciju u kojoj ne možeš ne diviti se samom zvuku, bez obzira koji selektor ga u datom trenutku koristio i za koji glazbeni žanr. Na Void areni dominira Voidov soundsystem koji bez dvojbe spada u sam vrh ozvučenja dostupnih u Europi. Mungo's Arenu i dalje tresu snažni, moćni bassevi Mungo's Hi Fi-a, a Reggae Roast oduševljava posjetitelje Fort Arene. Tu je i naš, domaći Seasplash soundsystem koji je hranio Arija stage, a i velike pozornice Harbour i Clearing su poprilično oduševljavale zvukom, s obzirom o kakvim se i kolikim prostorima radi. Za razliku od mnogih festivala, ovdje vas izvođači još i mogu razočarati, ali zvuk sigurno neće, ma koliki vi perfekcionist bili.

Ipak, puno više posjetitelja na Outlook privlači line up. Soundsystem dođe kao bonus, ali ljudi kupuju kartu ili zbog izvođača kojima glazbeno vjeruju ili zbog velikih zvijezda koje bi voljeli čuti i doživjeti u živo nakon godina i godina praćenja njihove diskografije. Ove godine su se, na dane koje smo uspjeli pratiti, zvijezde podjelile u polovičan učinak. Jedan je headliner u potpunosti razočarao, dok je drugi, već standardni headliner Outlook festivala, oduševio veliku većinu prisutnih. Riječ je o Beenie Manu i Congo Nattyu. No, o tome nešto kasnije.

Kako je prvi dan dan za razgledavanje festivala, tako je ovoga puta petak iskorišten da bi se utvrdilo što je novog na tvrđavi. Na sreću, nije se puno toga promijenilo. Jednak je raspored pozornica, a i Englezi još uvijek jure uvijek nekamo u stampedu. No, ipak, ovo je bio dan kada se više manje šetalo od pozornice do pozornice, bez predugog zadržavanja. Ipak, Beenie Mana se moralo pogledati kako treba. Ili možda nije? Jednostavno se nema za čim žaliti. Vrlo dobar band je pratio, ali Girls Dem Sugar je bio samo to i ne više od toga. Cure su vrištale na njegovu pojavu, ali to je bio i njegov najjači adut. Promuklog glasa i velikog egotripa nije mogao pratiti band koji je redao njegove hitove. Istina, egotrip je dio imidža i sve ja to razumijem, ali kad „umjetnik“ ne može pošteno otpjevati jedan refren, a „animatoru“ je glavno oružje „Where are my ladies?“, žali Bože izgubljenog vremena. Koliko se samo moglo plesati uz onaj fantastični line-up na Fort Areni. Zbog Beenie Mana je propušten nastup Tippa Iriea i vjerujem da je to bila velika pogreška.

Ipak, vjerovanje provjerenim izvođačima, veteranima Outlooka pokazao se već iste večeri kao izvrstan recept i lijek protiv loših nastupa. Tako je Fort Arena bila mjesto koje se toga petka nije smjelo zaobići. Nakon što su propušteni Soom T & Dub Smugglers te Tippa Irie & Neccessary Mayhem, Iration Steppase se jednostavno nije smjelo propustiti. Jedinstvena dub škola u režiji veterana Marka Irationa krenula je otprilike u slično vrijeme kad je Beenie Man zaključio svoje predavanje o tome da zvijezde najčešće razočaraju. Outlook bez Iration Steppasa jednostavno nije Outlook. Pa zašto ne onda još jednom, po tko zna koji put, zaplesati uz njih. Mark je legenda i jednostavno zna što istinski ljubitelji bassa i duba općenito vole. Od laganog uvoda, preko agresivnog stepper ritma do savršenog završetka večeri uz nadolazeći hit s Weeding Dubovog albuma, savršeni tok kroz priču o staroj i novoj UK dub školi.

Subotnji dan ipak je puno više mirisao na sjajan jungle u odnosu na dub u Fort Areni dan ranije. Ovoga se puta ta žanrovska nametljivost malčice razvukla pa se tako na Fort Areni zagrijavalo i uživalo u staroj školi uz same legende ovog žanra da bi headliner zaključio ovo poglavlje na glavnoj pozornici. I u subotu je bilo vrhunskog UK duba, ali ovog puta u popularnoj Mungo's Areni. Ipak, koliko god bio kvalitetan lineup na Mungo'su, svi su ovi izvođači već viđeni ili na Seasplashu ili na Outlooku više puta.

Hype je ovoga puta uistinu Hare Krishnu pretvarao u badboya polomljenim ritmovima u stilu zlatnog doba junglea i d'n'b-a. Kenny Ken je priču nastavio u istom tonu, praćen vrlo dobrim Davidom Boomahom na mikrofonu. Kao što rekoh, legende su zagrijale, a onda je uslijedio stampedo prema Harbouru gdje je najveća jungle zvijezda današnjice započela svoj tko zna koji po redu show na Outlooku. Lik i djelo Congo Nattya se u mnogo čemu može usporediti s likom i djelom Marka Irationa. Jedino je glazba nešto drukčija (iako srodna), ali oboje su graditelji jedne tipične UK scene, njeni veterani i trenutne zvijezde. I oboje su stalni gosti Outlook festivala koji nikad ne razočaraju. Zapravo, jedina bitna razlika je da Congo Natty svoje ime i ugled ostavlja u naslijeđe svojem sinu i kćeri te su njegovi nastupi uvijek praćeni s nekoliko legendarnih MC-a dok Mark Iration većinom odrađuje sam ili uz pratnju Danmana. I ovoga je puta Congo Natty, u svom stilu počeo odavajući počast velikom Bob Marleyu, a zatim je krenulo žestoko prolazeći kroz svoju noviju produkciju, ali povremeno se vračajući u svoju bogatu prošlost. Sve to pratili su Tenor Fly, Tippa Irie i Pheobe kao MC-ji ikada se takva imena skupe, ne možete dobiti manje od (jungle) savršenstva.

Ovogodišnji Outlook bio je za mene u skraćenom izdanju. Ipak, vrijedilo se nakratko vratiti na Punta Christo i uživati u gomili odličnih ozvučenja hranjenih odličnim DJ-ima, selektorima, bandovima i inim. Ne vjerujte što vam govore o raznim sponzorskim ili iskomercijaliziranim festivalima jer Outlook je svijet za sebe. Na Seasplashu smo kao doma, na Overjamu odmaramo, na ostalim se festivalima zagrijavamo, ali Outlook je (glazbeno i tehnički) vrhunac kvalitete u Hrvatskoj i regiji, a ktome se i nalazi na jednoj od najljepših lokacija u Europi. To dokazuje iz godine u godinu, a nema razloga da sem priča ne nastavi, barem ne nakon još jednog odličnog izdanja.

Foto: Pozitivan Ritam