Ovdje sve već bruji i tutnji u bilo koje doba dana i noći. Super je sto su ove godine organizatori dosta otvoreni prema puštanju glazbe bilo gdje i bilo kada. Prije su svi mali soundovi imali pravilo da muzika preko dana ne bude previše glasna. Više kao chill out. Moje je mišljenje da mjuza treba rokati glasno bilo kada i bilo gdje. Party je, pa zašto ne bi tulumarili. U kampu za ove koji ne spavaju duboko nema šanse spavati jer je uvijek buka, bubnjanje, vika...Sve u svemu takvi su svi pravi partiji. Rokaj dok ide...pa u šator u nesvijest. Vrućine su velike toliko da u kampu nema spavanja do kasno. Previše je vruće. Siesta je preko dana ili plaza za hrabrije kojima hodanje po pustinji ne smeta. Do dućana je pjesice 15-20 min i cijene su slične kao u Hrvatskoj. Hranjenje u krugu festivala je gotovo nemoguće bez minimalno pet eura...

Toliko o festivalskoj svakodnevici. Što se tiče koncerata, bilo je na Main Stageu ludo kada je Michael Rose zapalio publiku sa svojim Black Uhuru klasicima. Za početak koncerta su izabrali bombastičnu "Shine Eye Girl" i meni je bilo jasno da se sprema prava roots feštica. Jer na kraju taj roots reggae svi volimo i to nas sve spaja. Michael kao i drugi seniori prethodnih dana je u odličnoj kondiciji. Skače, vrišti, pjeva. Još ima i glas, a ima i vatru u cipeli.

Prateći band je sastavljen od očito iskusnih crnih glazbenika koji znaju posao... Roots valjaju fino s primjesom duba. Očito su se trudili da to sve zvuči kao njihove Sly & Robbie produkcije iz osamdesetih. Nastavljaju sa "Plastic Smile" i tvrdim brzim ritmovima. Ja sam srecom spreman. Imam sve sto je potrebno...Čagica se razvila i svi vole ove stare svima poznate riddime i pjesme kao "Sensimilia Growing In My Backyard" ...Classic Stuff. Zvuči uvijek moćno sa živim bandom koji rekonstruira stare riddime. Pogotovo ako je backing band s Jamajke. To je onda autentični zvuk. Sunsine In the Music, sunshine u ljudima. Roots sjeda u pustinji savršeno. Sve izgleda kao fatamorgana. Ne mozeš vjerovati da se to tebi dogada. To je meni pravi reggae koncert. Kad se nešto dogada, a ti zapravo ne znaš što. Nešto u zraku? Vatra nevidjiva se digne kad dečki i cure na stageu znaju sta rade. Tada i publiku potegne vibe i krenu svi čagati. Michael Rose se inače trudi uvaljati u stvari uživo i one trikove iz novog rootsa aka dancehall rootsa kada bubnjar podivlja i zaroka tum tum tu du tum i svi zabiju Babilon pod nogama. Meni to osobno odgovara, a neki ne kuže te dijelove. Sve u svemu se nakon zarokavanja s Black Uhuru stvarima Michael malo smirio s nekoliko ljubavnih za uvlačenje damicama u srce. Ja sam tada znao da se nakon toga sprema nekaj pravo. I krene "I Love King Selassie". Kaj da se veli? Ne može biti bolje. A još ti daju da se i dereš iz petnih žila i nitko se ne ljuti jer je muzika glasnija. Svi pjevaju refren zajedno. Stvar se normalno svira u produženoj verziji sa zadubavanjem. Inače nije dovoljno veliki hit. Jel da?

Ludo, ludo, ludo. Tako to treba izgledati. Svi zajedno - all together. I kada potegne val ajmo svi gurati zrak i stompati nogama. Afrika Braco. Pumpamo korijene. JAH Blessings. Showers.

Za sam kraj je Michael sa svojom pratnjom glazbenom ostavio šlag. Desert, poslasticu. Što drugo nego "Guess Whos Coming To Dinner". Da pokažu tko je tu šef. Samo najbolje od najboljeg. Zato su Black Uhuru tako veliki. Svi ih znaju pa svi pjevaju. To je reggae, man.

Nakon Uhuru nastupa sam se udaljio par sto metara da na miru popratim Alborosija koji je u goste dovukao Etanu i Michael Rosea. Ugodno me je iznenadio. Band mu zvuči moćno i uvježbano. A Talijani ga obožavaju redom svi pa je ljudi bilo kao mrava. Začudilo me malo što je već među prvim stvarima izvukao megahit "Kingston Town". Kasnije sam shvatio da za kraj ima moderniju polu dancehall verziju. Irusalem, Call On JAH i JAH ga voli. Dobar je. Raste i zvuk mu je nabrijan. Mladima sjeda. Nema greške. Vrlo mi se svidio. Popunjava rupe kad već ove godine nema Capletona ili Luciana. Well Irie.

Rijeka ljudi se tada slila uzbrdo par stotina metara na Dub Station gdje su basom udarali po babilonu Disciples feat. Jonah Dan. Tamo se priča lagano već ugrijala jer je ritam bio dosta brz. Steppa se tvrdo. Place Vibrating. A Jonah chanta lagano svoje poruke na tvrde ritmove duba u najboljem svjetlu. I udri tako do jutra. Stupaj vojsko. I tek kad se jedva održavaš na nogama odvučeš se do vreće za spavanje. I tak to. Peace.