Putovanje natrag je bilo kao po loju. Tako je obično na Rototomu. Kada se putuje tamo ima prepreka, žurbe, stresa, ali i buseva punih Marokanaca koji pričaju svojim nerazumljivim jezikom i dijele ljudima u busu datulje i fantu... Vesela ekipa. Vožnja avionom je uvijek špica. Oblaci psihodelija i tak to.

Croatia Airlines je cool. Imaju jeftinije karte ako ih se kupi što prije. Povratna je oko 1000kn ako se kupi dva/tri mjeseca prije. I imaju nekakav obrok uključen u cijenu. Meni se jelo svidjelo jer bi tada pojeo i kuhanog krokodila. Sok, kava i slično su isto besplatni. Od Barcelone ima četiri - pet sati jahanja busom ili vlakom. Iza sedam navečer buseva nema. Toliko o putovanju.

A sada izvještaj šestog dana Rototoma. Na Main Stageu nije mi bilo ništa previše napeto pa sam se fokusirao na popratne aktivnosti kao što su hippie (gypsy) pizza koja je bila u Italiji tri, a ovdje je pet eura. Sviđa mi se. Nekako je roots. Pa sam zabrijao na bubnjare iz Senegala koji kad JAHmmaju ne štede energiju. Odrokaju ga koliko mogu pa se onda smiju neko vrijeme. Svaka čast. U jednom se šatoru navečer može naći band koji svira nekakav jazz fusion. S njima je prije svirao legendarni voditelj didgeridoo radionice i uvijek je dodao duhovne komponente zvuku. Ja sam ovaj put zamijetio da bubnjar baš nije najiskusniji pa više probija uši nego što ih miluje. Pa sam digao sidro. Sreo sam tako mladog frenda iz Švicarske koji je kupovao sitne instrumente na jednom od štandova. Pikali smo po malo na svemu i na kraju se on odlučio za balafon od bambusa – 25eura- koji ima puno bolji zvuk od afričke drvene verzije. Odbauljao sam tada do Dub Stationa pokraj kojeg štand ima moj frend Pedro sa svojim veselim Natural Roots Crewom. Prodaju većinom odjeću iz Indije i Tajlanda koju sam ja nazvao Freaky Fashion. Za freakove, čudake kakvi smo uostalom svi ovdje. Outsideri. Marginalci. Jedini živi.

Na stationu je pržio Kenny Knots iz Britanije s gostima. I zaključio sam tada da svi dubberi koji su nastupali imaju sličan zvuk...Osim Jah Shake koji će slijedećeg dana pokazati ostalima kako se to radi. Ostali nabrijavaju zvuk u basevima, a Shaka više udara na srčanu chakru. Znači da zna skrivene King Selassie tajne.

A Kenny Knots...Dobar je za čagicu kao i svi ostali. Ništa duboko, ali zabasirano do bola. Psihodelija... Zato volimo dub. Daj mi još basa pa da vidimo kako tlo podrhtava. Meni kao u prvom redu Rootsmanu najviše zapravo paše warm up koji su svaki dan radili Blackboard Jungle. Big Up...Respect.

Ali kasnije kada krene digitalija i ljudi podivljaju nema se što dodati. Funkcionira. Roka po babilonu zvučnim udarima. Dub Station je na Rototomu postao jedno od najpopularnijih mjesta što mi se sviđa. Izbora glazbenog ima. Muvaš se pa te neka pjesma privuče pa zachillaš malo i ajmo dalje. Tak to izgleda na Rototomu. Rijeke ljudi u pokretu. U potrazi za naj zvukom.

Malo sam zastao u jednom trenu na Dancehallu gdje isto ima ljudi koji to vole. Pravi party. Ali takvi partyji meni zadaju glavobolju (doslovno) pa sam brzo odgiljao dalje.

Na Rototomu hrane ima od pet eura nadalje. Svega i svačega – pizze, indijska, tajlandska, španjolska kuhinja. Palačinke i sve vrste pića. Voda 1.5l je 2 eura iako u kampu ima i besplatna voda za natočiti. U gradu je Mercadona veliki dućan petnaest minuta hoda od festivala gdje su cijene slične hrvatskim. Barcelona je naprimjer skuplja.

Toliko od mene iz Španjolske. Mir i Ljubav. Sloga i suradnja. JAH Bless...