Zaključak: očekivanja su definitivno ispunjena i nema se na što prigovoriti. Sva su četiri dana festivala, koliko se isti održavao u prostorima bivše vojarne na Trsatu, bila i više nego fenomenalna.

Ove se godine FF održavao od od 25. - 28. kolovoza na već dobro poznatom mjestu - ponuđen je bio kamp, hrana (odlične Ličotove palačinke te razni sendviči) i cuga uz svaki stage, paintball po povoljnoj cijeni i naravno mnogo mnogo dobre glazbe. Budući da nije bilo moguće u pregršt izvođača odgledati, odslušati apsolutno sve, odlučili smo se prisustvovati nastupu najjačih imena festivala, stoga su Rock The Stage i Nobody Told Me Stage ostali malo zakinuti za naše prisutstvo, što će nam cijenjena gospoda organizatori oprostiti.

Četvrtak je prošao u revijalnom tonu prvog dana festivala, na najavljena dva stagea, bilo je i za očekivati da će biti masa okupljenih. S malim kašnjenjem od samoga početka line-up nam je malo pokvario planove, no uspjeli smo odslušati porečki Cirkus na Nobody Told Me Stageu. Dečki su kao i obično uspjeli podignuti atmosferu svojim veselim ska/reggae pjesmuljcima. Očito je da gdje god da se dečki pojave publika prepoznaje pozitivnu energiju kojom zrače. Budući da su zvijezde četvrtka navečer bili Wikluh Sky i Rahmanee, te Jing Bong Ting svaki drugi bend i DJ te večeri padaju u zaborav. Za početak Wikluh Sky i Rahmanee su dobitna kombinacija kakvu se samo može poželjeti. Što su njih dvoje jače redali rime i d'n'b i hip-hop ritmove, prepuna prostorija Tenka unutar koje se nalazio Save The Vinyl Stage, je sadržavala sve samo ne kisika. Nakon njih je red došao na Jackya iz Jing Bong Tinga, inače nezamjenjivog dvojca. Svojom je dub/dubstep/reggae selekcijom doveo do neizdržljivosti u prostoriji te je naše veselje četvrtka navečer privedeno kraju. Bez obzira na to što su ''vlasti'' naredile zatvaranje šanka okupljenih je bilo dosta, no, moram priznati da u usporedbi s dva prethodna izvođača definitivno manji broj.

Petak je za razliku od dana prije donio još manje kisika u prostorijama Tenka te smo većinu vremena proveli šetajući ispred samog Tenka pa natrag slušati momke što su bili zaduženi za zabavu večeri. Naravno, noć je prošla fenomenalno uz nezamjenjivu ekipu iz slovačkog Special Place-a (Olis Bakulu, L-Plus i Slight) te fenomenalnog B-Complexa. Dečki iz Special Place-a su svojim d'n'b-om i breakbeat- om uveli u dvosatno plesuckanje popraćeno sudaranjem s ljudima oko sebe uz nadnaravne ritmove što ih je puštao B-Complex. Očaranu masu okupljenu pred pozornicom je bilo i više nego zanimljivo promatrati. Od Raindrops, Beautiful Lies do Blissful Ignorance i mnogih drugih stvari iz dugogodišnje karijere mladog Slovaka, ali i nezaobilazna komunikacija s publikom je ono što se prepoznaje i cijeni.  Nakon što se B-Complex povukao sa stagea, uslijedilo je masovno uslikavanje s fanovima dok je pozornicom opet zavladao trojac Special Place-a s kojima smo i završili svoju večer izlaska. Da ne zaboravim spomenuti da se na moje oduševljenje  na Rock The Stage održao i nezaboravni nastup Rundek Cargo Trija čija je izvedba pjesama Ay Carmela i Ljubav se ne trži doslovno odcijepila moje nožice.

Subotu 27.kolovoza  smo proveli u iščekivanju bogova Fall Festa - Black Sun Empire koji su ''zahvaljujući'' neočekivanom odgađanju nastupa Partibrejkersa dobili priliku zavladati vanjskom i najvećom pozornicom Rock the Stage. Budući da je party na kratko premješten na otvoreno, ljudi je bilo i više nego očekivano, a BSE je dobio i zasluženu pozornost tokom cijelog nastupa. D'n'b nastao godinama iskustva i sa samo BSE jedinstvenim stilom i zvukom jest ono što je natjeralo i one najumornije i naslonjene na zidove da se gibaju. Nakon BSE-a ništa nije moglo popraviti situaciju niti pokvariti. Pored mene su šetkali sretni ljudi i odlučili smo se poslušati Jamez Bongga koji je svojim vrhunskim dubstepom nažalost morao ovladavati u prostoriji nalik sauni. Al budući da nam je ovo bio već treći dan na Festu, nekako smo i bili naviknuti na temperaturu u prostoriji.  Nakon njega su na red došli i Mocks i Konspirator, vodeći DJ na bugarskoj d'n'b sceni. Broj se ljudi smanjio, a mi smo se također odlučili na polazak kući.

U nedjelju smo lijeni i tromi čekali da na red dođe Jacky Murda slušajući redom Pase, Ignifera pa Snifa. Riječki su Pasi (inače punk/rock band), vjerujem, svojim izrazito inspirativnim tekstovima, natjerali svih ispred Nobody Told Me Stage to rade u svojim malim životima. Nakon njihova nastupa smo otišli pred Save The Vinyl Stage. Budući da se i Ignifer i Snif nalaze u dubstep vodama, publike nije manjkalo jer je općepoznato da Rijekom zadnje vrijeme vlada dubstep groznica. Iako se moglo naići i na poneku izgubljenu dušu, dalo se naslutiti da su okupljeni zadovoljni slušanim i viđenim.  No, kralj večeri je definitivno bio Jacky Murda. Čovjeku sve pohvale na mega fantastičnom setu najboljeg iz jungle/reggae/dub svijeta. Ono što me najviše iznenadilo, a vjerujem i ostatak okupljenih jesu stvari koje je Jacky puštao pri samom kraju svojeg nastupa. Odlučio se predstaviti nam moombahton zvuk - koliko je publika to prepoznala kao kvalitetan zvuk je diskutabilna tema, no što se mene tiče sasvim pogođene stvari za kraj nastupa, uz koji smo se i mi ''pokupili'' kući.

Kraj ljeta i velika količina slobodnog vremena u kombinaciji s odličnim line-upom ovog dragog nam festivala dovela je masu zainteresiranih pred svaki stage. Ogromne temperature i masa ljudi su rezultirali time da smo većinu vremena izlazili i ulazili natrag u Tenk ne bi li bar malo kisika uhvatili. Sve u svemu,  jedan izrazito kvalitetan glazbeni vikend i općenito kvalitetan festival. Organizatorima svaka čast na trudu i uspješno odrađenom festu. Veselimo se trećem izdanju istog u nadi da će nas iznenaditi još jačim glazbenim imenima, ma da se količina i jačina ovogodišnjih ne može poreći. Ljudi svaka čast!!