U petak 26. lipnja Močvara je ugostila jednu od najvećih world music atrakcija današnjice, ganskog svirača kologa King Ayisobu i njegov prateći bend. Zagreb je unazad deset godina uvijek bio izvrstan domaćin glazbenicima iz tzv. world music svijeta, a moram se složit s konstatacijom kolege Fulurije u prošlotjednim Izvorištima (Radio Student, srijedom od 18h), da Zagreb dugo već nije imao ovakvo aktualno gostovanje iz te glazbene domene.

Za predgrupu je odabran producent King Aysobinog albuma "1000 Can Die" Zea odnosno pravim imenom Arnold de Boer. Prije samog početka nastupa, Zea je "besramno" izašao na terasu Močvare i otvoreno zagalamio da njegov nastup upravo počinje. Obzirom da ovo nije njegov prvi nastup u Močvari, nije ni čudo što se osjeća kao doma. Nažalost, ipak se malobrojna publika zadržala na njegovom solo nastupu koji zapravo uopće nije dao naslutiti da će na pozornicu Močvare nastupiti sastav kojeg predvodi King Ayisoba. Relativno točno poštivanje satnice dovelo je opušteno gansko društvo pred nas nešto iza 22h.


Prenijeti pisanim putem ono što su u petak uvečer isporučili društvo King Ayisobe nije baš lako, zapravo je najjednostavnije preporučiti vam da idući put ne propustite njihov dolazak. Kao što je i u najavi stajalo, King Ayisoba nas je zaista odveo na šamansko putovanje zvukom. U nekim trenucima je bilo teško razaznati njegov engleski, no zapravo je interakcija s publikom bila vrlo intezivna stoga nije ni potrebna izražena verbalna komunikacija. Možda je plesno ludilo pomalo izostalo s podija no visoki nivo koncentracije glazbenika održali su publiku izuzetno budnom u iščekivanju svake nove pjesme. Definitivno smo dobili izvrsno predstavljanje aktualnog izdanja uz "Africa Needs Africa" i "1000 Can Die", a sustavno meketanje na "Mhbee" publike uz King Ayisobu je detalj koji pridodaje neobičnosti ovog koncerta. King Ayisoba je u dva navrata ostajao sam na pozornici te odsvirao pritom djedovu pjesmu, pjesmu čovjeka koji je zaslužan za Ayisobino otkrivanje glazbe. Prateći sastav se u jednom trenutku vratio u izmijenjenim "opravama" i pri tome dodatno vizualno začinili nastup. Koncert je priveden kraju oko ponoći najmirnijom izvedbom tijekom cijelog koncerta. I uvijek mi nakon ovakvih gostovanja ostaju pitanja: što tradicionalna afrička glazba može pokrenuti unutar čovjeka? Kakva je to energija koja kola njihovim sustavom? Treba li izabirati sirovu ili kompleksnu stranu života? Ili prigriliti oboje i pronaći balans? Potraga za odgovorima se nastavlja...Tko je bio u Močvari, pričat će, vi stvorite mogućnosti za dolazak pri njihovom narednom gostovanju. Uskoro nam predstoji još jedno world music gostovanje, ali ne samostalnog karaktera. Na INmusic dolazi Orchestra Baobab, jedan od naj sastava ikad s „prvog svijeta“.

Foto: Tomislav Sporiš