Postolar Tripper sredinom su travnja izdali album imenom „Kamo Sutra“ te su krenuli u koncertnu turneju po Hrvatskoj. Nažalost, album nije došao do nas prije promocije pa nisam uspjela steći konkretno mišljenje o njemu no singlovi „Igre na nesreću“ i „Irska“ zapravo ukazuju da se Postolari drže svog utabanog puta.

Zbog raznih okolnosti sam kasnila na promociju u Sax stoga je moja plovidba s Postolarima počela na pjesmi „Milena“ koju su snimili sa sve popularnijim Ante Cashom koji je ujedno gostovao na navedenoj pjesmi. Među publikom je vladala apsolutna euforija i bilo mi je apsolutno jasno da su Postolari već dobrano ugrijali teren ispred pozornice. Nakon „Milene“ logičan slijed se nastavio sa ženskim imenima te je opjevana „Nataša“ koja nas je dovela „Na rubu ponora“ dok je na „Uno due tre“ užarenost došla do vrhunca. A kakvo bi to novo izdanje bilo da nisu uvrstili barem jedno žensko ime... Uslijedila je „E Maria“ s „Kamo Sutra“ koja zapravo zvuči kao ubrzana verzija The Mambo Kinga. „Sve Gori“ je apsolutno zapalio Sax, a potom su iskazali ljubav svom žanru u „Ska, ska, ska!“ a zatim smo čuli i još jednu novu „Nije sjela“ u maniri Dubioze kolektiva. Za kraj koncerta ostavili su delirične pjesme po kojima su postali iznimno popularni kao što su „Brate brate gospođo“ i „Tužnu priču o selu“ koja je u trenucima zvučala kao House Of Painov „Jump“.

Oznojena raja nažicala je i novi izlazak na pozornicu, a na bisu smo poslušali „Gaetu“ s gostom iz Libara i aktualnu „Irsku“ s kojom se koncert bio priveden kraju. Da, Postolarci znaju napravit žurku te godine sviranja i prijateljstva apsolutno se osjete u njihovoj simbozi, no i dalje se nije ništa promijenilo u tome da pokušavaju biti netko drugi. Novo izdanje „Kamo sutra“ je napravljen po ziheraškoj varijanti: red Irske, red plaća mi nije sjela, red Marije, a to se osjeti i na njihovim nastupima. Odlično mi je da bendovi poput njih postoje, što na njihove koncerte dolaze klinci koji vjerovatno baš i ne slušaju reggae/ska doma (čast izuzetcima!) jer smatram bitnost postojanja mainstream izvođača u glazbenim pravcima koji nisu iznimno popularni na našem teritoriju. Ljudima je kronično potrebno plasirati nešto drugačije od ustaljenih medijskih koncepata koji se nude na pladnju.

I dalje priželjkujem da Postolar Tripper bude Postolar Tripper, da izostave pokušaje bivanja nekih drugih izvođača. Drugi izvođači imaju svoje recepte, krajnje je vrijeme da Postolari pronađu svoj konačan začin jer kvalitetnu recepturu imaju.

Foto: Postolar Tripper FB