Irie Revolution Sound: "Naći ćeš ljubav gdje god da odeš"

Intervjui

20. Siječanj 2014

Irie Revolution Sound: "Naći ćeš ljubav gdje god da odeš"

Razgovor sa srpskim reggae soundom

Napravili smo mali „pretres“ glazbene povijesti Vlade Čađenovića a.k.a. Deepstoned Selectaha i Petra Raka a.k.a. Jahnga koji tvore Irie Revolution Sound. Nasmijani dvojac je došao u društvu njihovog kolege Dušana Vurdelje a.k.a. Butchaa Messenjah s kojim zajedno tvore Audio Colours; neovisni label koji okuplja novosadske DJ-e, MC-e i producente koji se bave bass glazbom. Oni su jedna od ekipa koja je vratila reggae ibass „puls“ u krvne žile Srbije.

Reggae hr: Kako je Irie Revolution od „Yaggi Mondays-a“ došao do uređivanja reggae stagea na jednom od najjačih festivala u Europi?
Deepstoned: Poželjeli smo obojati novosadske ulice u crvenu, žutu i zelenu kroz dub reggae zvuk i ostali smo vrlo ugodno iznenađeni posjećenosti s obzirom da je to bio ponedjeljak. Onda smo „Yaggi Mondays“ pretvorili u „Yaggi Thursdays“, ali cilj nam je bio da ljudi znaju kada da nešto očekuju, kao recimo kafa svaki dan u pet. Problem Novog Sada je taj što ima jako malu alternativnu scenu s obzirom na veličinu grada. Najveći problem su kao i obično vlasnici klubova. Dalje se krenulo sa Rasheedom, i malo smo eksperimentirali sa dubstepom. „Dubstep Bass Check“ se zvao serijal ovih tuluma, što je bio viši nivo organizacije, do naših tematskih večeri koje su zimi u klubovima i kafićima, a ljeti na tvrđavama i ostalim otvorenim prostorima. Tada to atraktivnije izgleda. S vremenom su Irie Revolution preko tih projekata došli do uređivanja reggae stagea na Exitu.

Reggae hr: Što možemo očekivati od Irie Revolution Sounda 2014.? Njušimo neku susjedsku suradnju, jesmo li pogodili?
Deepstoned: Već neko vrijeme radimo svoju produkciju i autorsku glazbu. Nekada smo lijeni pa to ne ide svjetlosnom brzinom. Prvi singl koji smo izbacili 2011. bio je „Jah Food“. Sama prolaznost ovakve glazbe na Balkanu nije baš popraćena, male su šanse da je raširimo. No internet, pogotovo mogućnost link upa s ostatkom svijeta nam je uvelike omogućio razne kvalitetne suradnje i poznanstva. Najdraže su nam one suradnje kojih ima najviše u ovoj regiji, kao za drugi singl „Distant Fire“ koji je izašao u lipnju ove godine kao naš originalni miks i kao miks Jah Billaha, vašeg čovjeka kojeg jako poštujemo. Sad imamo nekih 4-5 pjesama koje su gotove i razmišljali smo ranije o albumu, ali shvatili smo da nam album kao koncept nije baš zanimljiv jer se uvijek obraća pažnja na singlove pogotovo u glazbi koju radimo i u svijetu kojem se krećemo, bolje početi sa singlovima pa se može kasnije izbaciti i neka druga verzija i suradnja. Sutra nas u Sloveniji čeka Countryman koji će nam raditi za remiks za sljedeću pjesmu koja izlazi. Ovdje isto planiramo sa Egolessom suradnju, mada bih ja najviše volio produkcijsku suradnju, da nam napravi mastering i postprodukciju jer jako volimo njegov zvuk.

Reggae hr: Tko tvori šarenu Audio Colours ekipe osim vas trojice?
Deepstoned: Osim nas trojice Audio Colours tvore i nekoliko naših prijatelja, među njima i MC i DJRasheed, pa DJ Jelow i Sorriso koji rade drum'n'bass i imaju svoju emisiju Drumology na Beta radiju, imamo NSU-a koji je producent i bavi se većinom breakbeatom, elektro dubstepom, ali i on ima osvrte ka generičkom zvuku reggae duba. Tu je još i Virus koji nam je također producent i pomaže svima oko usavršavanja iako je više u elektro điru i DJ Dovlaman koji pušta funky, breakbeat i hip-hop. Dakle, taj dio scene i undergrounda u Novom Sadu u svim ovim smjerovima koje smo spomenuli je poprilično povezan, svi se znamo i međusobno poštujemo tuđi rad bez obzira na žanr i razlike u ukusima. Redovito posjećujemo svoje kolege kada nastupaju.

Reggae hr: Ekipa Audio Coloursa je od 2009. pa do danas “obojala“ gotovo sve najjače događaje i napravila veliki doprinos bass kulturi u Srbiji, a i šire. Kako se to sve odvijalo?
Butchaa: Novi Sad je nekako oduvijek bio pankerski grad (smijeh). Krajem '70-ih se krenulo osjetio se utjecaj londoskog ska/punk duha, a samim tim se i reggae ušuljao i bio lijepo prihvaćen. Jednu od prvih NS reggae generacija selektora su činili Goya, SuperStar(ac) a.k.a. Shubba Ranks. Zapravo do „Yaggi Mondays-a“ ljudi nisu imali kontinuiranog dodira sa jamajkanskim zvukovima. Program je prebačen s ponedeljka na četvrtak i ljudi su u sve većem broju posjećivali taj događaj. Polako je krenulo povezivanje sa drugim izvođačima iz Srbije, a kasnije iz regije, zatim se odlazilo na festivale, i nekako se i nivo naših partyja polako kristalizirao.
Vraćajući se sa prijateljem jedno jutro sa Outlooka, zapitali smo se zašto mi još uvijek u Srbiji nismo čuli pravi „sound system“. Povezali smo tri neformalne udruge (AudioColours, Baseline i Anarh) i napravili Ritual Fest. Ritual Fest je za sada jedina manifestacija u Srbiji koja njeguje bass i soundsystem kulturu. Za dvije godine, koliko i postoji, Ritual Fest je okupio preko pedeset DJ-a i selektora, dva sounda i preko trideset bendova iz regionalne underground scene. Pripreme za lipanj u 2014. su u toku, više detalja uskoro. Zanimljivo je da je Zagreb najjači što se tiče reggae scene, a u Beogradu skoro da je uopće nema. A ako ima nekakvog sadržaja onda je to većinom u gradovima oko Beograda, Novom Sadu, Pančevu, Gornjem Milanovcu itd. Isto to vrijedi i za bass partije .

Jahngo: Prve veze sa Zagrebom smo dobili prije šest/sedam godina na Riversplashu, sestrinskom festivalu Soče u Tolminu i te se godine baš Soča počela „rušiti“, ali mi smo upoznali jako puno ekipe iz Slovenije i Zagreba i Bosne na tom festivalu. I pored toga što je festival propao, napravila se super atmosfera. Onda smo se povezivanjem s Jahkozzom došli ovdje u Masters, a nakon toga i u Mediku i krenula je opća razmjena.

Reggae hr: Što mislite zašto ima sve manje reggae bendova i zašto se izgubio „roots“ na nekim renomiranim reggae festivalima?
Jahngo: Mislim da je to problematika na globalnoj razini jer reggae bendova ima sve manje i manje. Generalno u muzici, najmanje novaca ima u reggaeu, a sad zamisli, bendu je još teže nego dj-ima u bilo kojem glazbenom smjeru i zato su reggae bendovi jako rijetki. Na ovom području bih izdvojio makedonski Conquering Lion, ali bendova od Ljubljane do Skopja možeš nabrojati na prste jedne ruke, bez obzira na dob. Shvatio sam da ljudi koji prate ovakvu vrstu glazbe i pokret na bilo koji način, politički su vrlo dobro osviješteni ljudi i jako dobro znaju koliko nam sistem daje, a koliko nas ograničava. To je jedna istina koju svi znamo i ako je to čisto naći ćeš ljubav gdje god da odeš. To je veliki plus.

Butchaa: Ja bih dodao da ima bendova, koliko toliko. Ne možda u čistom roots điru, ali ih ima. Dodao bih da ljudi sve više i više cijene bend i live nastup. Često se dogodi da čim bend završi, a dalje nastavi dj – ljudi odu kući. Na kraju se opet vraćamo na lovu, ako nisi baš baš velik, da dovučeš preko 500 ljudi, promoterima i gazdama nije isplativo da pozovu bend. I ne bih se složio da su uglavnom vlasnici klubova problem...Ma da ima takvih bolida... Oni uglavnom ne razumiju to što radiš, ali te vole, sve dok mu donosiš zaradu za šankom. Po meni su veći problem kafići „wannabe“ klubovi, ili neadekvatne urbane pozicije istih koje su najčešće u stambenim četvrtima. Potom policija i na kraju, ili početku, nemaština.

Reggae hr: U zadnje vrijeme se proziva Dubiozu Kolektiv za pad pod utjecaj nekih drugih glazbenih elemenata koji nemaju baš puno veze s onim što su oni 2007. izvodili. Kako vi gledate na takve oscilacije u žanrovima? Jeste li i vi ubacili nekih novih elemenata u svoju glazbu?
Deepstoned: Mi kao IRS još odkad smo nastali prihvatili smo dubstep u nekim segmentima jer nam je apsolutno odgovarao, ali to je bila najčešće reggae dubstep varijanta s vokalima bez woblinga i „industrijskog klanja“. A ja moram priznati da mi se prije nekih godinu dana jako svidio koncept dancehalla. Ako se mene pita, ta glazba nema neku pretjeranu vrijednost, ali unutar tog koncepta nastaju jako dobre situacije na partijima gdje svi plešu i atmosfera je na vrhuncu. No, svi dobro znamo odakle potječe ta glazba i kakvu poruku nosi. Tako da na dancehall gledam samo amosferički.

Jahngo: Već kad smo se dotakli Dubioze, meni oni zvuče na ivici folka, iako ih jako poštujem. Teme pjesama su im ozbiljne i socijalne i oni su se kroz te tekstove sa primjesama folk zvuka približili masama. Zato su i uspjeli. Pa već kad je tako, trebali bi nešto i naučiti, ali u to ne sumnjam.
A što se tiče novog duba kao npr. Dubmatix, i njemu slični, svi surađuju s vrhunskim reggae izvođačima i rade jako dobre pjesme. Oni drže tu notu rootsa, uza sve što uvode neke nove bass linije i dodatne zvukove, ali to je novo doba. I ima sve manje mladih koji će navečer izaći u klub da bi slušali roots/reggae, to se tako smanjilo da gotovo više i ne postoji. Moje mišljenje je da je vjerojatno došlo do toga jer sad dolaze i novi izvođači, mlađi od nas, i svaki od njih uvodi nešto novo, nešto svoje. No, u suštini svi naginjemo tome da spojimo nešto staro i nešto novo. Uzmimo za primjer Iration Steppas, oni su hard. E sad, ima pjesama koje su mi vrhunske, a ima onih koje mi uopće ne pašu. Jedan dio naginje ka novijim, digitalnim zvukovima, a drugi ka rootsu.

Butchaa: Ja sam za fuziju UVIJEK! I bend u kojem pjevam, Rab L Khali, je čista fuzija. Od reggea do ska, jazza i funka. Zbog dva saksofona ponekad podsjećamo na The Morphine (smijeh). Muzika je muzika, a žanrovi su finese. Ako se čovjek drži samo jednog žanra ili izvođača, kad tad će se žanr ugasiti ili će izvođač povući, i što dalje? Ono što mi ne paše su promjene standarda, zaboravljanje stare ekipe i ideala. Kada bih pjevao o antikonzumerizmu, nepravdi i trećem svijetu, a pritom tražio 13 tisuća eura za nastup, e tada bih se zapitao.

Reggae hr: Imate li neku anegdotu s nastupa, festivala koju vam nije neugodno podijeliti? :)
Butchaa: Uh, kad nam je frend u ekstazi nastupa pao sa stagea. To je bilo i smiješno i zabrinjavajuće. U ovih šest/sedam godina smo upoznali izvrsne ljude sa ovih prostora. Kad se sjetim 90-ih i nemilih događaja nakon raspada Juge, i kada sam mislio da nikad ikad više neću putovati tim prostorima, danas gdje god dođemo imamo većinom pozitivna iskustva. Nema nikakvih razlika. Uglavnom su anegdote sami likovi koje upoznajemo, koji su priče za sebe. Sa nekima smo ostali u sjajnim kontaktima. Sad sam se sjetio još jedne anegdote, ali to je bilo dok sam ja ugostio Digitronce i pola Bamwisea. Sjedili smo u dvorištu dok je moja stara namještala sobe za noćenje. Čaka i Romana su stavili Mačka (tvora) na spavanje, ali se on nekako išunjao i odlučio ispitati teren. Dogodio osobni kontakt između moje stare i te neobične životinje. Stara umalo nije fras dobila (smijeh).

Deepstoned: Sjećam se Riversplasha, festival je otpočetka bio osuđen na propast što zbog kiše što zbog menadžmenta; na najljepšoj lokaciji na svijetu uz kišu koja je lila četiri dana i nije bilo ničega osim šatora i tog jednog velikog stagea gdje se napravio doslovno reggae SFRJ summit i jako dobra atmosfera.

Jahngo: E da, i svi smo pili vodu koja baš i nije za piće jer smo vidjeli jednog lika kako ju pije, ali on je njihov domaći pa je razvio imunitet. Nije to bila baš najbolja odluka.