U subotu 17. studenog u klub Močvara dolaze čakovečki dubberi Waitapu. Uoči nastupa popričali smo s dečkima iz benda o nastanku projekta Waitapu, o interesima naše javnosti za ovakvu glazbu, o njihovoj sadašnjosti i budućnosti... Pročitajte intervju, a onda se sretnemo u zagrebačkoj Močvari!

Reggae.hr: Tko su Waitapu? Što označava to neobično ime?
Waitapu: Dugogodišnji prijatelji koji su odlučili krenuti u istraživanje novih dimenzija zvuka i glazbenih stilova s teritorija gitarskih distorziranih riffova u područje dubokog bassa, delaya i reverba. Bend djeluje u Čakovcu. Nakon prvog nastupa, na kojem namjerno nismo nadjenuli ime bendu, pojavilo se ime Waitapu, kao posveta djelu nedavno preminulog Jože Horvata koji je iz Kotoribe kao i naš bubnjar. Pokazalo se da knjiga ima poveznica s onim što smo kao bend željeli raditi: traganju za nepoznatim i prelaženju nametnutih granica, rušenju tabua, istraživanju i ustrajnosti u dolaženju do cilja bez obzira na prepreke. Ne volimo se posebno isticati pojedinačno ni poimence, već kao bend. U glazbi koju stvaramo uglavnom smo na području steppers duba, metala, trip-hop psihodelije, drum'n'bassa, dubstepa, a koristimo i neke međimurske etno elemente.

Reggae hr: Izdali ste EP za stranog izdavača. Je li tome povod mogućnost inozemnog proboja ili vas je na to nagnala nezainteresiranost domaćih izdavača?
Waitapu: Do našeg izdanja nazvanog "Bassonic Lodge" došlo je sasvim slučajno, možda više zaslugom društvenih mreža, nego našom. Youtube link snimke koncerta u KSET-u došla je nekim kanalima do Geoffreya koji vodi francuski netlabel Fresh Poulp Records i on nas je kontaktirao. Prvo smo jednu pjesmu poslali za kompilaciju Dub Tentacles vol 3. Ušli smo u studio, poslali gole snimke Jadaranku Duboliku i on je napravio produkcijske zahvate i digao snimljene pjesme na višu razinu. Prezadovoljni smo finalnim rezultatom naše suradnje. Kako vučemo korijene iz undergrounda devedesetih, bio nam je cilj prije svega ostati dio nezavisne scene. Neki inicijalni kontakti s domaćim izdavačima su postojali, ali su izostali konkretni dogovori. Čekanje nam nije bila opcija. U međuvremenu su stizale pozitivne reakcije iz Francuske i u dogovoru s Fresh Poulp odlučili smo ostatak snimljenih radova s bonusom od dva remixa (djelo talijanskog dubstep producent Dzige i rekonstrukcijski dub zahvat Jah Billaha) podijeliti u formi slobodnog preuzimanja kao EP. Moramo biti iskreni da nam nije padala na pamet nikakva ideja o inozemnom proboju. Željeli smo da pjesme oko kojih smo se trudili pronađu slušatelje.

Reggae hr: Zašto besplatan download? Koje vam je to prednosti donijelo? Mislite li da ste možda mogli ponešto i zaraditi da ste umjesto besplatne distribucije, EP pustili u internet prodaju?
Waitapu: Svjedoci smo da se danas u velikoj većini slučajeva glazba ilegalno skida s interneta. Zarada u našem slučaju nije bila primarna. U godinu dana bilježimo preko pet risuća preuzimanja albuma. Ne vjerujem da bi tiraža prodanih nosača zvuka bila tolika. Naš se izdavač potrudio da se pjesme vrte u velikom broju europskih zemalja, a imamo u arhivi i neke emisije s radija u Chicagu. Naravno, radi se o specijaliziranim emisijama koje prate dub i slične glazbene stilove. Veseli nas i pozitivan feedback iz Japana, Brazila, Argentine, Indije. Da ne govorimo da nam imponira da smo najviše pozitivnih ocjena dobili iz Francuske koja ima jednu od najjačih dub scena, a naročito cijene izvedbu bendova uživo, u što smo se imali prilike i sami uvjeriti ljetos na PsychoByDub festivalu. Vlastitim sredstvima financirali smo i snimanje i produkciju te smo napravili u DIY duhu limitiranu seriju kompaktnih diskova koje smo podijelili također besplatno. Smatramo da u ovom poslu nema zarade i tko je očekuje propustit će one dobre stvari koje bavljenje dubom donosi.

Reggae hr: Kako vam ide s međunarodnim nastupima? Kakva su iskustva? Možete li usporediti uvjete vani i kod nas?
Waitapu: Čar prekograničnih gostovanja su i samo putovanje, druženje, unošenje i iznošenje opreme u kombi, prelasci granice, ovjera ATA carneta, upoznavanje novih gradova i ljudi... Trenutno nastupamo van granica puno manje nego bi željeli. Imamo sreće da vani, kao ni u Hrvatskoj, nemamo loših iskustava po pitanju tehničkih uvjeta, a i svi organizatori su bili više nego gostoljubivi i korektni. Najdraža su nam gostovanja bila u MIKK-u u Murskoj Soboti, Seasplash, Channel Zero u Ljubljani, a vrhunac je bio gorespomenuti PsychoByDub festival u mjestu Barnave u Francuskoj, gdje smo doživjeli urnebesnu atmosferu i neočekivanu reakciju publike, pa su neki od nas doslovno na rukama odneseni s pozornice nakon nastupa.

Reggae hr: Kako bi ocijenili interes hrvatske javnosti za ovaj glazbeni pravac i za vaš bend?
Waitapu: Mislim da smo kao bend velika nepoznanica za hrvatsku javnost, koju je opet potrebno pobliže definirati kao bi mogli izreći precizniji stav o njoj. Kao underground ekipi ovo nam posve odgovara. Smatramo da kvaliteta događanja u pojedinom glazbenom pravcu nije ni u najmanjoj korelaciji s frekvencijom pojavljivanja u mainstream medijima, već postoje indikacije da je frekvencija pojavljivanja u ovakvim medijima obrnuto proporcionalna iskrenosti poruke koja se prenosi.

Reggae hr: Kako bi ocijenili zainteresiranost hrvatskih izdavača, distributera, organizatora i medija za glazbu koja ne spada ni u estradu ni u rock vode?
Waitapu: Glazba koju stvaramo nije komercijalna, medijima nismo zanimljivi, kao ni oni nama. Nismo iz Zagreba. Estrada nas ne zanima. Znači, sve je u najboljem redu. Pojedini organizatori zaslužuju respekt i oni to znaju.

Reggae hr: Kakvo je vaše mišljenje o domaćoj dub i reggae sceni? Postoji li prostor za napredak?
Waitapu: Nastojimo surađivati i biti u prijateljskim odnosima s bendovima, producentima, promotorima kao i s ljudima kojima se sviđa naša glazba. Trudimo se popratiti nova izdanja izvođača iz regije. Velik interes van granica dovoljno govori o kvaliteti domaćih autora.Scena? Uvijek se sve svodi na mali dio onih koji se trude, nešto rade i promoviraju i bitno veći dio onih kojima se sve svodi na zabavu, što je razumljivo.

Reggae hr: Tko su glazbeni i ljudski uzori vašem bendu te odakle izvlačite inspiraciju za vašu glazbu?
Waitapu: Utjecaji su različiti, kao i inspiracija, svjesno ili nesvjesno, različita glazba, osobe, zvukovi, knjige, filmovi.  Iskustvo. Joža Horvat. Masivni bass. Špass. Stoner rock devedesetih. Ivan Supek. French dub. Junak s tisuću lica. Tarantino. Fuzz. Mačak pod šljemom. Teta Liza. Doktrina šoka. Ex Drummer. Laibach. Stipe Šuvar. Wobble. Mala seoska priredba. Reverb. David Icke. Granični prijelazi. Delay. G.G.Marquez. Birana vina međimurskog vinogorja.  Ad infinitum...

Reggae hr: Radi li se možda na novom materijalu? Kada možemo očekivati neke Waitapu novitete?
Waitapu: Konstantno radimo na novom materijalu i brusimo repertoar. Uživamo u procesu sviranja i improviziranja, neprestano se razvijamo i primjćujemo napredak u stvaranju i lucidnim idejama spajanja naizgled nespojivih stilski različitih glazbenih i ritmičkih rješenja u specifičan Waitapu izričaj. Velik dio novih pjesama izvodimo uživo. Planiramo i odlazak u studio, a to iziskuje i određena financijska sredstva za kojima smo u potrazi. Nadam se da će se tijekom slijedeće godine pojaviti novo izdanje. Uskoro će se član benda (Dynasty Dubz) pojaviti na kompilaciji Dub Tentacles vol 4.

Reggae hr: Za kraj, što se može očekivati od vas na skorašnjem nastupu u Močvari?Možete li najaviti taj događaj?
Waitapu: Prema našim saznanjima u Močvari nas u subotu očekuje eksplozija bass zvukova na dva floora. Nestrpljivo očekujemo nastup sa starim prijateljima Dubble (s našim producentom Dubolikom), koji nesumnjivo spremaju opak set. Nabrojili smo čak osam DJ-eva, sprema se i VJ visuals. Na nekim forumima pročitali smo da je Waitapu bend kojeg je najbolje doživjeti na stageu, pa vas pozivamo da provjerite vjerodostojnost tog navoda. Potrudit ćemo se opravdati vaša očekivanja a možda ih i nadmašiti. Vidimo se. Dub must go on!