Vibrica je pokret, Vibrica je ljubav prema glazbi i druženju. Vibricu čine pozitivci kojima je stalo do dobre atmosfere. Uoči njihovog nastupa na MIMO programu u nedjelju 2. listopada, popričala sam s Majom, Igorom i Markom koji su nam otkrili male i velike tajne funkcioniranja Vibrice. 

Reggae hr: Kako je nastala Vibrica?
Maja: Ultimativno pitanje. Mi smo zapravo bili prisiljeni naći naziv za naš kolektiv kad su nas počeli pozivati na prve svirke. Do tad smo bili vrlo neformalna grupa ljudi koji se okupljaju i bubnjaju zajedno, vole se družiti i guštaju u tome. Tako da je bend, s nazivom kojeg nosi danas, nastao u listopadu prije tri godine.

Reggae hr: Dakle, i vama je sad rođendan, imamo duplo slavlje?
Maja: Daaa!

Reggae hr: Inspirirate li se isključivo zapadnoafričkim ritmovima ili to nije nužno?
Marko: Nije nužno, no to nam je nekakva podloga, baza. Okupili smo se prvobitno zbog ljubavi prema zapadnoafričkim ritmovima i to je ono što svi znamo i što istražujemo.A onda je nastao nekakav miks svega obzirom na dolazak melodijskih instrumenata, kaša koju smo mi izmislili. Zapravo je taj žanr najbliži world musicu jer imamo didgeridoo i razne frulice. Dakle, nisu isključivo zapadnoafrički ritmovi već neka naša interpretacija jer mi nikad nećemo svirat doslovno kako Afrikanci sviraju niti nam je to u interesu.

Reggae hr: Moram primjetiti da je bubnjarska scena insprirana Afrikom u Hrvatskoj unazad nekoliko godina dosta jaka/ dulji period. Što mislite koja je poveznica te ljubavi Afrike i Hrvatske, zašto naši ljudi imaju intezivnu potrebu svirat te ritmove?
Maja: Meni se čini da je to univerzalno ljudski; najbazičnije što pulsira u nama je ritam. Jednom kad ljudi dođu u dodir sa bubnjem i kada osjete tu ljepotu zajedničkog sviranja, većina ih se zakači i ostane u tome. Mislim da je Krešo Oreški prvi donio djembe u Hrvatsku. I Nenad Kovačić, od kojeg smo mi učili, učio je od Kreše. I od srca im hvala na tome! Dio nas se upoznao na Nenadovim radionicama prije 5-6 godina. Tu se mala skupina osjetila međusobno i htjeli smo svirati više, iznajmili smo prostor i svirali smo iz čistog gušta, bez ikakve obaveze, i malo po malo broj ljudi se povećavao. To je bilo genijalno, samo su dolazili.... i tako su rasla prijateljstva kroz dobru vibru. I Vibrica je zapravo naziv koji najbolje oslikava to što nas je povezalo.

Igor: Da, Krešo je donio djembe kulturu u Hrvatsku. Postojalo je nekoliko bendova u kojima su bili Krešo i/ili Nenad (Rhythm Tribe, Naš mali Afro Bend, Iroko...). Skupina polaznika s Nenadovih radionica se u nekom trenu okupila u bend Kenkedenke.To je bio prvi ogranak/kolektiv iz te neke radioničarske priče i oni su bili dosta aktivni. Neki od nas su bili redoviti posjetitelji i skakači na njihovim koncertima. Nekolicina tih ljudi danas svira s Vibricom nakon što je Kenkedenke prestao svirati. Sad ima i nekoliko Afrikanaca u Zagrebu koji su full aktivni i rade radionice. I s njima dosta surađujemo. Jedan od njih (AbiSeydi) će nam čak biti gost na koncertu. Da, ima puno toga što se događa u Zagrebu po pitanju te scene, a zapravo je najbitniji taj osjećaj zajedništva kroz sviranje.

Reggae hr: Mogu li se vaši nastupi smatrati terapeutskima?
Marko: Da, za nas osobno svakako, a i prema feedbacku od publike i njima je terapeutski jer se zaista isplešu. Mislim da je među nama zaista jedna pozitivna vibra i to se osjeti. Uvijek smo nasmijani, puni ljubavi prema drugima i nama, prema tome što radimo. Mislim da se to osjeti jako.

Igor: Lude se stvari događaju i na probama i na stageu. Kako se ta energija skupi i kako te ponese. Čak i ako nisi u nekom super pozitivnom filmu u nekom trenutku, ta super energija benda te ponese i „digne“ te ako još i publika dobro reagira, uf.

Reggae hr: Jel to možda vođeno energijom mase?
Marko: Svakako je moguće da se stvori neko energetsko klatno i svi se nekako uvuku u to.
Igor: Sva uvjetno rečeno velika događanja gdje se skupi većibroj ljudi u publici, bilo koncerti velikih bendova ili politički skupovi,uvijek imaju tu energiju mase koja se dogodi. A kakva je ta energija, ovisio tome tko ju stvara. Je li terapeutska ili destruktivna, ovisi o tome tko je na pozornici. Krdo ima izniman učinak na psihologiju ljudi. Ono te ponese.

Reggaehr: Planirate li neko službeno izdanje ili vam to nije bitno?
Marko: Fora je u tome što mi sviramo zapadnoafričke ritmove i oni pripadaju nekome. Tako da nemamo ništa izvorno, osim naših izvornih aranžmana tako da bi morali krenuti u potraživanje autorskih prava. Ali s vremenom ako ćemo raditi svoje ritmove, čemu se ja veselim i nekako mi je to stalno u glavi i imam puno dionica spremnih, samo ih trebam nekako povezat. Tako će možda jednog dana i biti materijala za izdati nešto.

Maja: Ali to nam zasad nije prioritet. Baš nam je gušt svirati uživo, u trenutku.

Igor: Zapravo puno istražujemo sa stilovima, stalno nam dolaze neki novi instrumenti, stalno se mijenja postava, novi ljudi drugačije sviraju. Stalno tražimo neki novi zvuk zbog datih okolnosti, ali i novih ideja. Meni je velika želja uvesti u bend taj neki elektronički momenat, da ide prema nekom psychillu/tranceu. Što nije nemoguće jer Marko to radi u svoje slobodno vrijeme, možda takva izdanja budu izašla van koja bi bila više kao neke trake za DJ nastupe, prije nego službeni CD-i. A live snimke... pa sad na MIMO-u će se snimat, nikad ne znaš što će od toga biti...

Reggae hr: Ima li Vibrica konstantan broj članova, variraju li članovi te primate li nove članove?
Maja: Sve navedeno! Dakle, imamo manji konstantan broj članova uz dosta varijacija i fluktuacije u širem kolektivu. I primamo nove članove. Tko osjeti zov, uvijek je dobrodošao; i da ostane ako mu odgovara i da ode ako skuži da to nije to.

Marko: Ja inače održavam radionice zapadnoafričkih ritmova. Početni stupanj za one koji nisu nikad svirali i napredni stupanj za ljude koji žele naučiti još nešto. Potom se ljudi koji imaju već neku podlogu vezano za zapadneafričke ritmove se mogu uključit u Vibricu. Ne da apsolutno ništa ne znaju jer mi onda kao kolektiv padamo za njima nego je ekipa s naprednog stupnja dobordošla da uđe i da još više sviraju.

Igor: S tim da nije nužno da smo otvoreni samo za ritmičare, već i za melodičare koji nam kronično nedostaju. Melodičari, ako su dobri, uvijek su dobrodošli. Bilo bi divno imati kljave u bendu, pa brass sekciju, bas gitaru ili čak veliki bajs. Imali smo harmoniku na nekoliko nastupa. I ona se super uklapa. Violina, flauta… Ma samo da je dobre svirke.

Reggae hr: Puno svirate. Kako se pripremate za nastupe, koliko je komplicirano vam se okupit obzirom na velik broj ljudi, bilo vas je 27 u jednom trenutku?
Maja: Bude svakako, sve ovisi o kakvom se nastupu radi i o mogućnostima članova benda u datom trenutku. Ako je nešto opuštenije onda nema velikih drama prije svirke; uvježbamo se na jednoj do dvije probe, eventualno doradimo neke aranžmane. Konkretno, za MIMO se pripremamo ozbiljnije i strukturiranije nego inače i to nam je relativno novi moment. Inače smo ležerniji jer imamo fond stvari koje znamo otprije, svirali smo ih više puta, uvedemo neku novu... A za MIMO većinom spremamo nove ritmove i nove aranžmane.

Reggae hr: Zašto se za MIMO ozbiljnije pripremate nego obično?
Igor: Preko ljeta nismo baš puno svirali zajedno jer smo bili na sve strane. Mimo je ozbiljan program okrenut ka dobroj glazbi. Zato puno radimo na ovom koncertu. Osobno mi je želja da nastupimo u što kvalitetnijem izdanju. Moguće je da će tu biti svačega jer imamo mi još puno proba za odraditi da bi se upeglali vrhunski poput glazbenka koji su puno duže na sceni, ali uglavnom produciramo super vibru na koncertima pa se nadam da će se sviračke greškice sakriti u toj energiji. Koncert u Močvari koji će biti 15.10. možda neće biti nužno toliko zbigecankao ovaj na Mimu. Iako se to nikad ne zna, možda budemo za Močvaru još žešći. Nismo nekoliko mjeseci sustavno svirali, no čim smo se vratili u Zagrebkrenuli smo čvrsto. Onda smo pozvani na MIMO pa smo još više pogurali. Sad možda čak i ljudi koji samo povremeno dolaze na probe dolaze stalno, a oni koji ne dolaze na probe će valjda doći plesat na koncert. Vibrica je jedna jako velika familija.

Maja: Nakon duljeg vremena smo spontano postali manja, kompaktnija i fleksibilnija skupina. Kad imaš manje ljudi koji su više zainteresirani za sviranje i napredovanje onda sve ide puno lakše. Kad nas je npr. 27, onda je cijeli taj organizam puno tromiji zbog različitih razina uvježbanosti i entuzijazma.

Igor: Naravno, uvijek ćemo ostati otvoreni za ljude koji žele svirati. No ako se za nešto pripremamo, onda se mora dolaziti i na probe. Teško da se može postati dobar i kvaliteta u ičemu u životu bez ozbiljnog i sustavnog rada.

Maja: Vibrica je počela nastajati, ne sluteći u što će prerasti, kada su mnogi članovi grupe još bili studenti. U međuvremenu su neki od njih diplomirali, zaposlili se i to ih je malo odvuklo u neke druge filmove. Neki su postali roditelji, neki preselili u druge gradove... Puno se toga promijenilo i mijenja u privatnim životima ljudi pa grupa automatski diše u skladu s time.

Reggae hr: I dakle, u kojem sastavu dolazite?
Marko: Vjerovatno će nas biti 12, može nas biti samo više od toga. Biti će šest djembea, tri duna (dunovi su bubnjevi koji dolaze iz djembea i sviraju pozadinsku melodiju koja je konstantno ista), imat ćemo novog člana Ivan Petranović aka Sebastian Doe, on dolazi u ulozi gitarista koji će i pjevat i šuškat. Bit će prisutan i balafon i didgeridoo, tibetanske zdjele po prvi put... I nas 12 će se zabavljati sa svim tim instrumentima, bit će dosta melodije osim ritmova, bit će tradicionalnih pjevanja ... Zapravo, imam super predosjećaj!