Pored toga što se već petnaestak godina kao grupa bave muzikom, također su apsolventi kingstonskog koledža, socijalno angažirani i, kako se ispostavilo, imaju njuh za biznis: pokrenuli su vlastitu modnu liniju Manalion, kazališnu predstavu "Breadfruit is the New Bread... Baby", kao i vrlo unosni reklamni ugovor s Pumom za američko tržište. Pored toga, glumili su u filmu "Better Must Come" iz 2010. godine. Znači, medijski atak na svim frontama, ali zagrebe li se malo ispod površine, onda se vidi da su No Maddz u biti klasični boy band po uzoru iz devedesetih - format za koji se vjerovalo da je konačno i na sreću izumro - ali ipak s pet vrlo finih glasova.

Njihovi muzički dosezi nisu prema tome bili nekog spomena vrijedni sve dok ih se nisu prihvatili stari lisci Sly & Robbie. Ova dvojica su opet, još od slavnog vremena Black Uhuru, stalno u potrazi za adekvatnim nasljednicima s kojima bi ponovili uspjeh rečenog kultnog sastava. Ulogu koju su imali slavni pjevači kao Don Carlos i Junior Reid u Black Uhuru, sada su podijelili među sobom dečki iz No Maddz, a oni pjevati zaista i znaju, unoseći svaki pojedinačno svoju specifičnu boju glasa u ovih ukupno dvanaest pjesama. Ono što oni nazivaju "bongo music", demonstrirano ponajbolje u "Puku Poo", u stvari je mješavina brojnih retro elemenata, ili drukčije rečeno, kao da su devedesetih r'n'b ikone Boyz 2 Man na odmor odletjeli na Jamajku i rasplesali se u tamošnjem dancehallu, a Sly & Robbie se zatekli kao DJ-i.

No, pored malo zastarjelih polaznih točaka, novi album od No Maddz ne nosi sa sobom nikakav balast iz prošlosti, te zvuči zapravo svježe i vrlo zabavno. Neukočeno se prihvaćaju rocksteadya u "Life Of Party", old-school dancehalla u "Order My Steps", a u "Love Story" uzdišu u a capella stilu baš kao njihove prije spomenute preteče iz devedesetih. Ali glavni faktor albuma, pored glasovne kvalitete, su beatovi i aranžmani Sly & Robbieja, koji u svom repertoaru očito imaju nepresušni izvor prvoklasnih ritmova i bas linija. Stvari poput "Shotta" ili "Some Kind a Way" nose taj njihov prepoznatljiv rukopis i koji budi sjećanja na neke nezaboravne momente od Black Uhuru.

Spoj mladalačkog elana i talenta dečki iz No Maddz s višedesetljetnim iskustvom ovog najboljeg ritam dua za rezultat ima album koji, upravo po svom retro štihu, zvuči posve drugačije pa čak i novo spram obične ponude aktualnih izdanja i polučio je nekoliko zaista sjajnih trenutaka.