Minimalistička grafika Marka Vojnića Gina prati cover kojeg krasi samo hipnotička spirala koja poziva na ulaz s jasnom porukom: ovdje je glazba jedino bitna! Što imamo ovdje: domaći instrumentalni dub album u digitalnom steppers žanru.

Stil je to dobro postavljen prije 30-ak godina, koji je evoluirao u razne podvrste i škole. Pitanja što je dub, što je dubplate, što je soundsystem kultura ovdje ćemo zaobići. Dobra su to pitanja o suštini izvorne poruke i kako se ona predstavlja, i to nisu pitanja samo za opću javnost, to su pitanja koja ponekad i glavni akteri scene postavljaju sami sebi u eho komori. To su pitanja koja proizlaze iz evolucije kulture koja se čini neprepoznatljiva svojim precima: nedavno je na društvenim mrežama ograničeno kružio isječak nastupa moćnih O. B. F sound system uz hash tag upitnik "Kakve veze ovo ima s reggae kulturom?".

E sad se tu može opet istaknuti ono što je izjavio The Rootsman: "Death metal i dub su isto". Jednostavno, O. B. F nastavljaju zacrtan put svojih mentora Iration Steppers, a tu onda dolaze akordi koji probijaju srce, bass koji rješava probavne smetnje i dub sirena koja pili uši non stop i općenito krši sve granice sluha kao čula okrutno i gotovo do gluhosti. Jer to je prirodna evolucija "rough" škole zvuka. Ako ne vjerujete, pitajte uistinu nemilosrdnog The Bug. A opet, slično se može reći i za dubstep, danas ta imenica nema gotovo nikakve veze s onim što je predstavljala, izgleda tako davne, 2005. godine, kad je žanr bio na slatkom vrhuncu/uskoro padu. Pa tako možda steppers zvuk kojeg vrte O. B. F. nema puno veze s onim steppers zvukom kojeg vrte Channel One. Poanta je da ima različitih škola i stilova i mjesta za sve. U samom srcu radi se o brzom ritmu, esencijalno double tempo svirci čemu korijene duguju koliko punk toliko i breakbeat glazba.

Kod nas su steppers priču predstavili RDK u svojoj live band verziji, i time zadali visoke kompozicijske i producentske standarde. RDK je bio bok uz bok svojim uzorima, i njihov odjek je sigurno na razini globalnog mini kult zvuka, što se vidi i po fanatično odanim sljedbenicima. Ovdje se pojavljuju kroz gostovanje Vanya O, a to je naravno naša Vanja, dobri duh dub scene koja dodaje dašak živog instrumenta i čarobni prašak zbog kojeg njena melodika sve naokolo grije i grli notama. Jer upravo kroz svoje brojne radionice, suradnje i projekte Vanja, Jadranko, Vrki i Meniga stoje kao tajni mentori koji nadgledaju drugu generaciju mladih inžinjera dub zvuka, producenata i izvođača i pružaju podršku i prostor za kreativno izražavanje. Vanja i Jadranko su skupa naravno Dubble, koji je izrazito kvalitetan live act projekt započet oko 2012. godine. Njihovu diskografiju krasi šest izdanja, što nas dovodi do računice od jednog izdanja svake dvije godine. Možemo reći, "problem" domaće scene nije manjak kreativnosti ili društvenog elana, već upravo diskografija. Katalog, singlova ili albuma, koji može parirati jamajkanskoj tradiciji od nekoliko albuma godišnje (Sizzla!), kod nas se izbjegava ne zbog kontrole kvalitete, već zbog troškova vezanih uz izdavanje fizičkog medija kao što su vinilne ploče, laserski diskovi ili čak magnetne kasete. Zato svaki takav izdavački napor treba pozdraviti toplo i hrabro.

A tako možemo opisati i ovaj cijeli album "Dream Reality": toplo i hrabro. Već nakon prvih taktova standardnog uvoda prve trake "Passion Before Fashion", neočekivano širok osmijeh bass linije zauzima svoju centralnu poziciju vođe koji postavlja stvari "kako Bog zapovijeda" i daje obećanje da ovo nije suha predstava sile i moći u probijanju granica dizajna zvuka i kulture, već sluhu udobna i promišljeno odabrana paleta instrumenata, ritmova i melodija.

Imamo bubnjeve+udaraljke, skank akorde+harmonije, sub bass+synth, dakle vidimo da je klasična reggae formula jednostavno ovdje duplo pojačana. Čarolija digitalne produkcije je što su svi mogući zvukovi svijeta dostupni na klik, ali prava magija je odabrati i programirati ih tako da zvuče ljudski a ne kao da računala pričaju međusobno. Ovdje se u tome prvo ističu bubnjevi i udaraljke, a kroz album lete beskonačni i zavijajući tape delay momenti koji u nijednom trenutku ne prelaze u čistu i besmislenu buku. Dubar Sound se pokazuje kao originalni stameni zvuk, koji ne duguje previše ni svojim lokalnim mentorima, ni britanskoj ni francuskoj sceni već donosi svoju viziju dub veselja. Baš tako zvuče glavne melodije ovog albuma koje donose "victory tune" vibracije koje tek pomalo smiruje, sjajna kao krik zore nakon cijele noći plesanja i prigodno nazvana "Until The Last Breath" koja cjelovito zatvara "Dream Reality" vožnju. Sadržajem format izdanja prati dub tradiciju proizašlu iz doba limitiranih serija acetatnih, DAT i sličnih medija pa tako svaku pjesmu prati alternativni miks.

Jedinu zamjerku mogu izraziti kao negodovanje zbog izostanka lasera i lickshot zvukova, ali to je već stvar osobnog ukusa, a isti se mogu lako dodati uživo na nastupu. Očekujemo izrazitu dobru rotaciju ovog albuma u svjetskoj sound system mreži i šire predstavljanje ovog stila kojeg mnogi ne vole, a koji svake godine sve više širi i širi arenu u kojoj midnight ravers uporno skaču do zore. Nadamo se da će Dubar Sound nastaviti u double tempo ritmu izdavanja albuma i tu smo za punu podršku!