Iz nekog neshvatljivog razloga izdanja ovog singjaya s Djevičanskih otoka se konstantno svrstavaju u reggae domenu, premda bi njegov stil bio bolje opisan jednom vrstom jamajkanskog r'n'b-a i hip hopa.

Pri tome to ne mora imati nužno negativnu konotaciju - vokal Delyno Browna AKA Pressure ima sve potrebne atribute da bude odličan r'n'b pjevač, što bi sigurno i bio da nije rođen tako blizu Jamajke. Jeste, u pjesmama poput "Freedom Fighters" i "Many Moods" njegovog novog, petog po redu albuma u prvi plan se probija moderni roots reggae, ali to još ni približno ne znači da "African Redemption" možemo upisati na reggae listu. Točno je također i da je za ovaj albuma angažirao jamajkanskog dancehall producenta i sina slavnog King Jammya, Trevora 'Baby G' Jamesa, koji se ovdje iz petnih žila trudi da kreira nešto novo i svježe. Ali u većini slučajeva se radi o reciklažama mainstream soula, 90's hip hopa i r'n'b-a ("Right Love" i "I'm Grateful") s natruhama reggaea i dancehalla. U preko dvije minute dugom "Intro" za naslovnu "African Redemption" odjekuju tribalni ritmovi i gitarske Santana-solaže, a u "Lead I Home" se također pojavljuje taj tribalni, hipnotični element pojačan prostranim synthovima. Varljiv je i popis gostiju na ovom albumu. Na verziji Chronixxove "Alpha and Omega", ovdje nazvana "Mental Disturbance" se tako pojavljuju aktualne reggae veličine Damian Marley i Tarrus Riley, a spomenuti Chronixx mu pravi društvo u rečenoj i naslovnoj "African Redemption".

No ukupna stilska slika albuma je toliko razmućena raznim utjecajima sa sjevernoameričkog kontinenta, da bi čovjek mogao pomisliti da je reggae nastao od njih, a ne obrnuto. S čak sedamnaest pjesama i preko sat vremena trajanja, preslušavanje ovog albuma ubrzo prelazi u doslovnu torturu stilskih zombija za koje se vjerovalo da su već sahranjeni, a vokal od Pressure, i pored sve kvalitete, postaje jedino iritantan i tlačiteljski. Nije ipak reggae sve što sja.