I've done it!! I'm drigting into a world of limitless dimensions!! It's the crossroads of infinty - the junction to everywhere! - kaže misteriozni, u prostoru lebdeći astronaut na naslovnici njegovog novog albuma.

S natpisom: An african science fictive tale designed by Mr. Mamadou in dolby surround - kaže se već gotovo sve što slušatelja očekuje na "47"-mici, novom izdanju ovog senegalskog muzičara s pravim imenom Daam LÔ. Kako god bilo, ovaj lik već četiri godine zaredom izbacuje sasvim uvrnute, stilski neodredive, ali vraški zanimljive albume, koje sam producira, dizajnira naslovnice (također je i slikar) i objavljuje.

Tu se tradicionalne afričke melodije i ritmovi sudaraju s modernom dekonstrukcijom i inovativnim postulatima, a na ovom novom je izgleda dokučio osobnu nirvanu i konačno zakročio u afro-svemirsku dimenziju u kojoj više nema nikakvih ograničenja. Kroz pulzirajući mikrokozmos najrazličitijih, često egzotičnih ritmova, probijaju se tu i tamo govorni samplovi. Malo na francuskom, malo na engleskom. Ali kao i cijela muzika, tako se i oni ne mogu svrstati, već se doimaju kao nepovezane halucinacije nekakvog šamana u transu, digitaliziranog u web 2.0 kroz razne filmove i dokumentarce. U ovoj maloj afričkoj svemirskoj odiseji jedno je sigurno, da nema nikakvih pravila. Što drugo već reći za krute gudačke melodije u "Space Opera", ili jazzy duhače u "Secret Laboratory Formula", što u sebi nose daleki eho od famoznog Sun Ra? Trakovi završavaju isto onako neposredno kako su i otpočeli. Jednom prevladavaju atmosferični i prostrani synthovi kao u "Exorcism Of The New World Orror" ili na drugom mjestu lepršave sinkopirane gitare praćene tribalnim ritmovima kao u "African Space Odysseum" ili "Android Rebel Lion".

Čitav album je jedan kaotično eksperimentalni zvučni kolaž, jedino saglediv kao cjelina, te prožet prozračnim i šarenim afričkim flerom. I za točnije opisati gotovo pa nemoguć u pogledu gomile stilova i raznih utjecaja, koji sežu od plemenskih i afrobeata ("Feather Woman Of The Jungle"), preko apstraktnog hip hopa ("Bio Logic Computer", "Space Opera"), reggaea ("Astral Connection") i duba ("The Balad Of Lost Gaia", "Time Vortex" i "The Gelowar Lords From Outerspace"), pa sve do downtempa ("Fresh Oracles") i natruha EDM-a i funka. No, većina od ovih ukupno šesnaest trakova uopće nije tako laka za odrediti. Ima, međutim, jedna glavna osnova cijelog albuma, a to su repetitivni i vrlo snažni beatovi iz nekog očito nepresušnog fundusa, te gusti i glomazni basovi, vođeni mističnom afričkom magijom. Može biti da je ova dijagnoza pogrešna, ali stanoviti Mr. Mamadou je s "47" na pomolu da definira neki novi muzički pravac. Afrospace možda?