Ne, ne radi se ovdje o (novom) materijalu od kultne hardcore/reggae grupe Bad Brains, već od njihovog njemačkog cover benda, Kein Hass Da.

Da, ovi Nijemci već dugo godina figuriraju kao njihov tribute bend, a svoj su rad 2010. godine zabilježili i na tonskom zapisu s nazivom "Hirntrafo" (Echo Beach). Ono što je novo kod cijele stvari, je da su dečki iz Echo Beacha četiri pjesme s rečenog albuma odlučili podvrgnuti dub tretmanu, a adrese na koje su poslane, predstavljaju samu kremu aktualne svjetske dub scene.

Samo da se još jednom predoči cijeli slijed događanja: njemački Kein Hass Da odsviraju stvari od američkih Bad Brains, a taj isti materijal biva potom ustupljen na dub obradu različitim producentima iz Njemačke, Kanade, Švicarske i Amerike. Pri tome prevaguju oni s njemačkog govornog područja kao što su Umberto Echo, Dub Spencer & Trance Hill, Aldubb i Dubvisionist, a oni preko Velike bare su Dubmatix i basist originalnih Bad Brainsa, Darryl Jenifer. Premda nije potpuno jasno zašto su u tu svrhu upotrijebljene samo četiri pjesme, slušljivosti albuma bi sigurno pridonijelo da ih je bilo više, no ovako imamo priliku neke od najboljih dub producenata današnjice "gledati" u izravnom ogledu. Tek je se "What Remains" kao jedine dotakao spomenuti basist Bad Brainsa, dok je od "I and I Survive" i "The Meek Shall Inherit The Earth" nastalo po pet remikseva, a od "I and I Rasta" svega dvije verzije.

Znači, ukupno trinaest trakova modernog, na dijelove vrlo psihodeličnog, vrhunskog duba s uživo snimljenom podlogom od Kein Hass Da, i koja se time ravna po izvornom, žestokom zvuku Bad Brainsa. Ali čak kad se i dub album originalnih Bad Brainsa ("Bad Brains In Dub") uzme kao neka referenca, zvuk na ovom albumu je za nekoliko nijansi još čvršći i žešći. Dijelom to sigurno leži na stilu ovih Nijemaca, ali dijelom to je rezultat i samih navedenih producenata, koji su ovdje zaista zasukali rukave i iskemijali skoro sat vremena dug album. Zanimljiv prvenstveno radi broja renomiranih dub majstora, koji su se ovdje pokazali od svojih najboljih strana. Ali s druge strane ipak i ograničen u pogledu male količine početnog materijala. Slušati po pet verzija jedne te iste pjesme na istom albumu mora i onim najtvrdokornijim, i ma koliko god to dobro zvučalo, kad tad postati jednostavno previše.