Prvi samostalni dugosvirajući album bivšeg člana od Portmore Empire, udruženja koje je pored najistaknutijeg eksponenta Vybz Kartela, iznjedrilo također zapažene artiste poput Popcaan ili Black Rhyno, je iscrpna studija velegradskog življenja, iliti preživljavanja u ovom slučaju.

U "Ghetto Born" se gotovo sve vrti oko situacije mladih (youths) u socijalno, ekonomski i politički polomljenim četvrtima Kingstona. Hip hop-ghetto-opera na jamajkanski način, koja ni po eksplozivnoj lirici niti po jakoći beatova ne zaostaje za svojim američkim ekvivalentima. Premda se Jah Vinci, kao uostalom i njegove na početku navedene bivše kolege, najviše osjeća doma u dancehallu, štoviše, u najavnom singlu "Don Of All Dons" je ugostio čak i legendarnog Beenie Mana, ni drugi utjecaji mu nisu strani.

Tako u "Call On Jah" i "Stronger" jasno koketira s hip hopom, ili isto tako s roots reggaeom u "Jah Throne" i izvrsnoj "The Conquering Lion", dok na drugim mjestima kao recimo u "Darling" u prvi plan se probija akustična latino gitara, praćena debelim basevima i vrlo dinamičnim ritmovima. Taj akustični element je najviše izražen u naslovnoj baladi "Ghetto Born", koja se sastoji samo iz njegovog, auto-tuneom izobličenog glasa i akustične gitare. Neshvatljivo pri tome ostaje zašto je ovaj klišeizirani cher-efekt uopće došao do upotrebe, i to na velikom broju od ovih ukupno trinaest pjesama, budući da Jah Vinci raspolaže sasvim dobrom vokalnom kvalitetom. Dakle, kao pomagalo mu svakako nije bilo potrebno, čak štoviše je bilo potpuno nepotrebno.

No, pored toga, produkcija Khabira Bonnera iz kuće Grillaras, kome su se još pridružili Tariq 'Nashi' Smith i Xavier 'Bless X' Prendergast iz Kamaumusica, nudi jedno zanimljivo sonično i stilski raznovrsno putovanje kroz najaktualnija kretanja na jamajkanskoj muzičkoj sceni. Moderni i vrlo plesni dancehall, nadograđen latino i hip hop utjecajima, te obojen rastafarijanskom notom, koja međutim ostaje pretežno uočljiva kroz socijalno angažirane i vrlo realistične tekstove. Tako se u naslovnoj pjesmi osvrće na uvjete u Kingstonskoj četvrti August Town, ali uvijek, kao na primjer i u "Call On Jah", s porukom nade usprkos svim trenutnim nedaćama. Dok je ranije spomenuta "Conquering Lion" je svojevrsna uzvišena molitva za zaštitu 'youthsa'.

Vrhunce albuma predstavljaju i prestižni gosti kao rečeni Beenie Man u "Don Of All Dons", te Junior Reid (Black Uhuru) sa svojim prepoznatljivim twang-vokalom i akcentima britkog dubstepa u "Penitentiary". Ovu potonju posebno odlikuje vrlo zanimljivi tekst o jednom nerazriješenom zločinu i njegovom tragičnom epilogu. Možda s tim Jah Vinci aludira na zvjersko ubojstvo radi kojeg je njegov bivši suradnik Vybz Kartel nedavno "zaradio" prvostupanjsku doživotnu robiju? Proces još nije okončan, a okolnosti događaja su još uvijek poprilično misteriozne. Kako god bilo, s odličnom "Rude Boys And Police" se opjevava još jednom ta njihova vječita i često surova međusobna borba, kao neizbježna posljedica odrastanja i opstajanja u getu.

S "Ghetto Born" dolaze prvenstveno ljubitelji modernog dancehalla na svoj red, onakvog zvuka kakav je postao i zaštitna marka rečenog kolektiva Portmore Empire, u kojem je pak upravo Jah Vinci slovio za najsposobnijeg vokalistu. Nažalost, radi spomenutog, nesrazmjerno obilatog korištenja auto-tune efekta ta se njegova kvaliteta ovdje ne očitava u potpunosti. Inače je "Ghetto Born" u poređenju s njegovim dosadašnjim radovima i kolaboracijama, jedan veliki korak naprijed u gotovo svim pogledima.