Dokaz da ovoj desetočlanoj skupini lova i neka tobožnja slava, ako se u ovim okvirima uopće može govoriti o tako čemu, nikad nije bila na prvom mjestu je njihov odlazak u daleku Indiju.

Nakon izlaska njihovog za sada jedinog albuma "Skills of the Youths", koji je, uzgred rečeno, odlično primljen, učinili su taj neobjašnjivi korak i na taj način se na neko vrijeme izgubili s domaćeg radara. Jer iz kojeg razloga bi uopće išli čak tamo, ako ne iz duhovnih, pustolovine ili možda famoznih tripova, po kojima je ionako poznata ova velika i čudna zemlja, koja kao da još uvijek jednom nogom stoji u mitskoj pretpovijesti?

Onaj tko se uputi na putovanje, taj ima poslije puno toga i za ispričati, a dečki i jedna cura iz Irie FM su nakon ovakvog putovanja to zasigurno imali. Ali oni nisu tamo išli samo kao puki turisti, već su odradili i jednu turneju. Svoje utiske i doživljaje s rečene indijske turneje su zabilježili u video spotu za posljednji singl s albuma, "Oh Please", s čime su ujedno najavili i pripremanje novog materijala. Malo je reći da je ova beogradska grupa sa svojim debijem iznenadila. Bila je to 2010. i srpskom (a i Ex-Yu) reggae scenom još uvijek je nekako dominirala sjena Del Arno benda i Eyesburna - Hornsman Kojot još je bio daleko od toga da snimi svoj do sada najbolji album u karijeri, a naši Brain Holidays još nisu bili potvrdili svoj status s novim, povratničkim albumom.

Ali jedan drugi član spomenutog Eyesburna, Vukašin Marković, koji je pored toga i dio grupe Smoke'n'Soul, je tada preuzeo stvari u svoje ruke i formirao ovu mnogočlanu skupinu iskusnih reggae-muzičara. Kao njihov frontmen, trombonist i kao pjevač iznenađujuće sferičnog i rustikalnog glasa; jedan prstohvat soula, malo bluesa, jedan rocka i jedan šus Burning Spear-mistike stoji u receptu njegovog vokala, koji kao glavna snaga prednjači ispred vrlo organičkih i filigranih roots reggae aranžmana, protkanih afrobeat i jazz estetikom ("Midnight Train") i Channel One-dub gradacijama.

Sniman u Del Arnovom D.A.B.Ing studiju, album odlikuje izvrsna produkcija, kao i vrhunski dubovi, preko šest ili sedam minuta dugih pjesama "Away!" i "I Cry", u koje se, u showcase stilu, odmah prelazi nakon vokalnih verzija. Izvanredno agilna duhačka sekcija i afrocentrična gitara u kombinaciji s melodičnim bas linijama i navitaliziranom poliritmikom, kao na primjer u naslovnoj "Skills of the Youths", oslikavaju jedan, iz kasnih sedamdesetih i vrlo melodični zvučni mozaik roots reggaea. I uvijek iznova nailazimo na Vukašinov, u spiritualne visine se uspinjući vokal, s velikom emotivnom dubinom i istovremeno disparatnom, lepršavom lakoćom.

Bolje zapravo ne ide. Irie FM svoje kompozicije obavijaju u zvučnu grmljavinu čvrstih bas linija i ofenzivnih ritmova. Malo s gitarskim rock solažama ("Away!"), pa onda uptempo beatovima ("Oh Please", "Babylon") ili atmosferičnim slojevima jazza ("Your Disguise"). Uvijek na vrlo visokom nivou i s toliko emocija i instrumentalne ekstaze, kao da ne postoji sutra. Ili u njihovom slučaju sljedeći album, na koji valjda nećemo još dugo morati čekati.