S malenog otoka Nove Kaledonije u Pacifiku, udaljenog 1200km od Australije i čak 16000km od "matične" Francuske, kojeg je kolonizirao Napoleonov nećak još u 19. stoljeću, dolazi nam jedna od najvećih mladih nada roots reggae muzike. Spiritualno obojeni vokal Marcusa Gada, gotovo šamanski ili ako želite svećenički, osvojio je mnogobrojne ljubitelje upravo izrazito duhovnog reggae stila, koji je recimo karakterističan za Djevičanske otoke. I otud su njegov prvijenac, album "Chanting", mnogi povezali na keca upravo s kultnim bendom Midnite, pa su ga odmah proglasili nasljednikom Vaughnovog zvuka. Da je tako jednostavno i jednoznačno, nije, ali da veze između ovih stilova i vokala ima, itekako ima.

Neminovno je reći da su poput Jamajke, tako i Djevičanski otoci i Nova Kaledonija, zbog svoje geografske pozicije i udaljenosti od velikih gradova, takoreći izolacije od "svijeta", uspjele da zadrže spiritualnu afričku tradiciju i oforme stilove muzike koji su se oduprijeli naletu mainstreama...Ako pitate Marcusa, on kaže, konkretno za Reggae Fever radijsku emisiju, da su utjecaji autohtonih naroda otoka ključni za njegov rad: "Danas u Novoj Kaledoniji živi oko 100.000 Kanačana i imaju ukupno 27 jezika, što najbolje opisuje u kojoj mjeri su očuvali svoju kulturu. Za mene je esencijalno vrijeme i prilika da provedem vrijeme s ovim ljudima koji su mi danas kao članovi porodice. Naučio sam mnoge lekcije od njih i moje poruke su inspirirane znanjem i mudrošću ovih ljudi. Oni zauzimaju ogroman dio onoga o čemu pišem i pjevam." Otud nema nikakve dileme odakle tolika spiritualna sličnost u muzici ovog pjevača i drugih reggae izvođača i autohtonih pripadnika spomenutih karipskih i oceanijskih otoka.

"Ready for Battle", međutim, ne nastavlja se u potpunosti na senzibilitet prethodnih albuma, jer je Marcus odlučio iskoračiti iz sigurnih, meditativnih ritmova u nijansu brže, na momente skoro pa steppers zvuke. Produkcija i svirka su također intenzivniji, pa i nabrijani, ali i očekivano imajući u vidu da ovaj album poziva na otpor i "bitku" koji će sačuvati organske i tradicionalne vrijednosti po svaku cijenu. Naslovna i uvodna stvar bez ikakve dileme postavlja ove teme na noge. Tu je i malo ska-soula u "Long Term", i još bržeg reggaea u "Stop Making Problems" kojim poziva globalne lidere da primire svoje vruće glave (mada se ova tema provlači kroz nekoliko numera kao jedna od dominatnih). Ovakav, svježiji pristup će možda zahtjevati od naviknutih slušatelja prilagođavanje, ali ne suviše, jer teško je pobjeći od spiritualnosti i veze s prirodom koju Marcus kroz pjevanje i muzike nepogrešivo ostvaruje. Tu su i dalje "Forward", "Reflextion" i "Sometimes" koje više vuku na meditacije s ranijih izdanja.

Ovim bogatim albumom od 14 pjesama i više od sat vremena muzike, Marcus Gad, polako redefinira svoj stil, ili mu bar dodaje novu dimenziju koju do sada nije toliko izražavao. Bend Tribal koji je usviraniji i siroviji no ikad, i te kako pomaže u tome. Ali kada album odslušate sa svim svojim porukama koje nosi, vidjet ćete da je to i dalje isti Marcus, koji je ostao na liniji samo-obrane i solidarnosti sa svim politički i kulturološki ugroženim zajednicama, da i dalje poziva na otpor individualističkom sistemu zasnovanom na profitu koji dijeli, pa dijeli, dok naše kolektive skroz ne podijeli na skup bijesnih i nezadovoljnih individua. Iskustvo kolonizacije i patnje Nove Kaledonije mu je i svježe i više nego jasno, a na osnovu otpora koji pružaju autohtoni narodi tog podneblja i on pruža nama djelić tog iskustva kroz ovaj album. Teško da ćete naći slabu pjesmu ali, pokraj naslovne pjesme, obratite posebno pažnju na "Seeking a Vision" i "The Levee".