Albumi na kojima svoje snage odmjeravaju dva artista, DJ-a ili producenta, takozvani clash-albumi, u reggaeu nisu nikakva rijetkost. Ima tu puno dobrih primjera - tu je recimo legendarni meč između Lee Perrya i King Tubbya u "At The Grass Roots Of Dub" iz 1975., koji je uzgred rečeno prvi dub album objavljen izvan Jamajke, točnije na britanskom tlu. Nadalje imamo također i okršaje između Scientista i Prince Jammya, a tu je praksu ponovno u sadašnjici nastavio i Mike 'Prince Fatty' Pelanconi. Ovaj britanski inženjer zvuka i producent postao je upadljiv prvenstveno svojim vintage-fetišom, oživljavajući i njegujući tradiciju starih dub/reggae-majstora. Vrhunac njegovog dosadašnjeg producentskog rada je bio "Hollie Cook In Dub" iz 2012. - jedan izvrsni primjer klasičnog duba u modernom pristupu, miksan na Jamajci, analognoj opremi i sniman na voštanim pločama, baš kao što su to radili i nekadašnji velikani.

Elem, svoju prvu borbu imao je imao je prije dvije godine protiv imaginarnog "pijanog kockara" (Prince Fatty versus The Drunken Gambler), gdje je reggae suprotstavio hip hopu, a u ovom novom meču nastupa protiv Mungo's Hi-Fi. Ovaj bristolski sound system stoji za digitalni zvuk dancehalla, reggaea i duba, tome nasuprot imamo organični vintage stil Prince Fattya, koji je u međuvremenu oko sebe također okupio zavidnu ekipu kvalitetnih muzičara. Album je podijeljen ravnopravno na po pet pjesama od svake strane. Prince Fatty otpočinje sa svojim verzijama ranog dancehalla i reggaea s vokalnim pasažama od Sugar Minotta ("Scrub a Dub Style") ili Marine P u "Divorce a l'italiane", te još nekoliko drugih. Reciklirajući neke rane ritmove, koji se još mogu pratiti unatrag do šezdesetih i čiji rok trajanja je davno istekao, ovdje se prvenstveno još jednom oživljava taj šarm početaka dancehalla i ragga. Isti slučaj imamo i kod Mungo's Hi Fi-a, samo u nešto modernijem ruhu - sintetični basovi preko digitalnih ritmova. Neodobreni prst u oko zadali su Fattyu tako što su se okoristili vokalom od Hollie Cook ("For Me You Are"), koja je inače u njegovom kolektivu.

Ali pored nekoliko obligatornih puščanih hitaca i rezanja konja, puno jamajkanskog patoisea i petparačkih tekstova te ragga vokala, ovo izdanje i ne nudi baš puno toga vrijednog za poslušati. "Prince Fatty vs. Mungos Hi-Fi" je jedan od onih albuma koje svijet i nije baš trebao. Jedina donekle upotrebljiva pjesma je uvodna "Herbalist (feat. Top Cat)", a u konačnici se može zaključiti da su i Prince Fatty i Mungo's Hi-Fi s ovim albumom izgubili, isporučivši jedan premašeni i davno isfurani salto banale.