Ozbiljno bavljenje kulturama koje su autohtone za inozemna i daleka geografska područja zahtjeva jednu ozbiljnu višegodišnju posvećenost, pa i studioznost, posebno ako pričamo o vrlo specifičnim kulturološkim (skoro pa i folklornim) oblicima kao što je reggae. Međutim, uz sve informacije dostupne na internetu, koncerte i izvedbe izvođača (iz tih područja) koji se u normalnim okolnostima i mogu posjetiti, naravno često i neophodno vježbanje, ključan korak u usavršavanju učenja tih kultura jest ništa drugo do - direktna veza s izvorom. Koga god domaćeg iz tih ne-lokalnih kultura pitate, reći će vam isto, da konekcija s izvorom mora postojati, ako ne u živom obliku, koji uključuje direktni odlazak u to geografsko područje, onda bar čestu komunikaciju s nekima iz tih područja kroz razgovore, muziku, dijeljenja znanja i slično. To su jedini načini da se zaista pokupi esencija kulture i dalje primjeni na vlastiti rad. Sastav Brain Holidays imali su upravo to na umu kada su ove godine otputovali na Jamajku, u samo srce reggae kolijevke - Tuff Gong studio u Kingstonu - kako bi snimili svoj novi album koji devet mjeseci kasnije imamo priliku slušati. Esencija putovanja obuhvaćena je kako samom muzikom, tako i naslovom "Jamaican Connection".

Apsolutno ne bismo pretjerali ako ovo nazovemo povijesnim momentom za reggae s ovih prostora, jer album Brain Holidaysa je prvi snimljen na Jamajci tj. u okolnostima koji uključuju direktnu vezu s izvorom reggae muzike. Ne treba biti previše skroman, ovo jest velika stvar, prije svega zato što odlazak na izvor uključuje i određeno iskustvo, spremnost i uvježbanost benda, pa na samom kraju ne smijemo zanemariti ni hrabrost, jer na Jamajku ne idete tek tako pred ljude kojima je reggae maternji jezik. Da Brain Holidays jesu spremni otišli tamo prvo direktno govore iskazi mnogih tamošnjih studijskih suradnika, a koje smo mogli čuti u trailerima za album, no još bitnije, muzika ovog albuma je najbolji svjedok te spremnosti. I to je ono dragocjeno, rezultat putovanja i iskustva koje sad možemo čuti, dragocjeno kako za slušatelje, tako i za reggae glazbenike s ovog prostora. Da cijela priča bude kompletnija, u istom periodu tijekom snimanja albuma na Jamajci se našao i Nemanja Kojić aka Hornsman Coyote, vjerovatno jedan od rijetkih pored Holidaysa s ovih prostora koji se također može pohvaliti ozbiljnijim i direktnim radom na samom izvoru reggae muzike, s kojim su Brain Holidays odmah na licu mjesta nasnimili nekoliko pjesama "Brain Holidays in Jamrock" i "Peace and Love to Everyone", i na pravi način ovjekovječili taj povijesni trenutak za balkanski reggae.

No, da konačno dođem i do same muzike i groovea koji su neusporedivo i očito odskočili od svega što su Holidaysi do sada snimili. Predvođeni tijesnom i masnom ritam sekcijom, i kad kažem tijesnom, mislim rub-a-dub tijesnom, Holidaysi su odlučili da zadrže spore, ali groovie tečne linije i melodije na granici sa starim, sporim i ko drvo stabilnim rock steady ritmom, ali i korijenskim roots zvukom kojim su dozvolili da drvo procvjeta bezuvjetno i neometano i ponosno pokaže sve svoje plodove. U toj masnoj groovie kombinaciji teško je izdvojiti pjesme, ali fakat "Unity", "Petar Pan", "By My Side" i "Away" najviše naginju ka tom starom, provjerenom, potpuno iskrenom i nepretencioznom receptu jamajkanske muzike, zahvaljujući kojem je i osvojila ljude širom svijeta. Znate, onaj sirovi groove koji čak ni ne slušate koliko osjećate, i osjećate kako vas drma, vibrira tijelom i vozi. Naravno, o doprinosu hrapavog soul glasa Italee na ovom albumu ni ne treba previše pričati, jer je na prvu unio jednu potpuno novu dimenziju u muzici Holidaysa, posebno u lovers rock smjeru, a s Markovim dubokim i također hrapavim glasom se složio savršeno. S druge strane, spomenute uvodne stvari snimljene s Kojotom, u svojim Najabingi roots talasima teško da će zaobići sluh iskusnih Rastamana.

Operacija ne samo da je uspješno prošla, već su Holidaysi kao rezultat ove avanture donijeli kako ozbiljan i svjetski reggae zvuk, tako i profesionalno iskustvo u radu s ljudima kojima je reggae život. Ta znanja su neprocjenjiva i vjerujem da će se u budućnosti to takođe osjetiti, gdjegod odlučili snimati, premda Jamajku kao opciju nikada ne treba isključiti, ako je bilo kakvu sličnu avanturu moguće opet izvesti. Treba imati na umu da produkciju nisu prepustili nekome s Jamajke, već ju je i dalje radio Marko Gaćina, što znači da su ta znanja tu, već primjenjena i tek će da sazrijevaju. Već naredna vrlo prigodna prilika da se to realizira, što ujedno smatram i jedinim faktorom koji nedostaje da se jamajkanska old school priča ovog albuma zaokruži, jesu naravno - dub verzije! No, do tada, zaron u "Jamican Connection" je dubok i neophodan za sve koji su u žudnji i potrazi za kvalitetnim reggae zvukom.